SDA je 14. decembra 2019. godine usvojila Programsku deklaraciju u kojoj je iznijela viziju Republike BiH sa regijama bez entiteta. Četiri dana kasnije, SDA-ov Senad Bratić je smijenjen sa pozicije potpredsjednika Narodne skupštine RS-a jer se SNSD-u nije svidio sadržaj te Deklaracije, piše Stav.ba.

Ova dva događaja, naizgled nepoveziva sa današnjim političkim trenutkom, mogu itekako dobro pomoći u razumijevanju aktuelnih političkih odnosa, onoga što se servira javnosti i onoga što se zaista dešava u pozadini.

Danas je tačno dva mjeseca od kada je Trojka saopćila javnosti da raskida koaliciju sa SNSD-om. SDP-ov Mirsad Duratović još uvijek je potpredsjednik Narodne skupštine RS-a. Niti je izbrisan gumicom, niti ga je neko pomeo bagerom, niti je deponovan na smetljište historije. Sjedi na poziciji na kojoj je sjedio, prima plaću koju je primao, koristi kancelariju koju je koristio i uglavnom šuti na poteze Vlade koju je svojom rukom izglasao.

Ako je Bratić smijenjen zbog SNSD-u neprihvatljive Programske deklaracije SDA, neshvatljivo je kako Duratović "preživljava" raskid koalicije Trojke i SNSD-a popraćen svakodnevnim prijetnjama, uvredama i ostalim javnim istupima kojima i jedni i drugi nastoje pridobiti ili sačuvati naklonost svojih biračkih tijela.

Sprega NiP-a i SNSD-a u Parlamentu

Situacija postaje malo jasnija kada se prisjetimo ko još nije "pometen", a mogao je biti. Dvadesetog februara u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine nije bilo dovoljno ruku za smjenu ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića. Da su sjednici prisustvovali zastupnici SNSD-a i da su glasali onako kako su najavljivali i prijetili svom koalicionom partneru, Konaković bi vjerovatno danas bio bivši ministar vanjskih poslova. Međutim, i njega su, kao i Duratovića, zaobišli i gumica i bager.

Nije smijenjen ni SNSD-ov Nikola Špirić iz Kolegija Doma naroda. Jedini Trojkin delegat u tom Domu, samopredloženi Kemal Ademović, je, umjesto zahtjeva za smjenu Špirića, uspio potpisati zahtjev za vlastitom smjenom. Špirić ne samo da je još uvijek predsjedavajući Doma naroda već će uskoro biti u prilici i primati plaću u gotovini, što mu je omogućio NiP-ov Denis Zvizdić podrškom izmjenama Zakona o plaćama i naknadama kojim se zaobilaze američke sankcije.

Kakofonija prijetnji i uvreda, a naročito odjek Dodikovog udara na državu, prigušili su i glasove koji su ukazivali na neprihvatljivost činjenice sadržane u Nacrtu budžeta institucija BiH za 2025. godinu. Taj dokument, kojeg su jednoglasno usvojili oni koji si međusobno prijete metlama i bagerima, predviđa preusmjeravanje državnog novca od Centralne banke BiH entitetima. U jeku nasilnog rušenja ustavnopravnog poretka BiH, Trojka je pristala prebaciti 66,6 miliona KM državnog novca na račune entiteta RS.

Raskid preko medija

Predsjednik entiteta RS Milorad Dodik je 5. marta potpisao ukaze o zabrani djelovanja državnih sigurnosnih i pravosudnih institucija na prostoru entiteta RS, čime je počinio novo krivično djelo. Manevarski prostor za eventualnu trgovinu i pregovore uskraćen mu je odlukom SDA-ovog Dževada Mahmutovića da se ne pozove na vitalni nacionalni interes u Vijeću naroda RS-a, čime bi Dodik dobio bar mjesec ili dva vremena u kojima bi (ne)potpisivanje tih ukaza koristio kao monetu za popravljanje svoje političke pozicije.

Ne zna se ko je bio iznenađeniji takvim potezom Mahmutovića, SNSD-ovi Bošnjaci u Vijeću naroda RS-a predvođeni Srebrenkom Golić ili ranije spomenuti Mirsad Duratović i Elmedin Konaković, koji su danima poslije bljuvali vatru na SDA-ovog delegata optužujući ga za izdaju.

Dok Mahmutović "izdaje" državu primoravanjem Dodika da potpisom preuzme odgovornost i počini novo krivično djelo, isti taj Konaković "mudro" procjenjuje da je preopasno uhapsiti njegovog koalicionog partnera. Konakovićevu procjenu dijeli i jednonacionalno rukovodstvo SIPA-e, koje je, baš poput šefa NiP-a, odlučilo da je sigurnosni rizik raditi svoj posao. A da se SIPA ili neka druga agencija usudila raditi svoj posao, podršku Dodiku bi dali mađarski specijalci koji su bili spremni u Nikola Gruevski stilu evakuisati predsjednika entiteta RS u Budimpeštu. Za njihov dolazak u BiH nije zaslužan "izdajnik" Dževad Mahmutović već – Elmedin Konaković.

I šta se zapravo promijenilo od kada je Trojka 23. januara preko medija raskinula koaliciju sa SNSD-om? Osim smjene Nebojše Radmanovića, koji se prethodno unutar SNSD-a otvoreno pobunio protiv politika Milorada Dodika, apsolutno ništa. Barem u strukturi vlasti. Košarac je tu, Amidžić je tu, Špirić je tu, Tegeltija suvereno vlada UIO-om, Risto Zarić vodi operacije OSA-e...

Ovaj put se zaista promijenio Dodik. Odlučio je definitivno srušiti Dejtonski mirovni sporazum. I još će, nakon 100 miliona KM za kumovu zgradu, dobiti i 66,6 miliona KM državnog novca da finansijski pokrije realizaciju te namjere.