O stjecanju teritorija silom ili prijetnjom silom izbjegava se, ili je zabranjeno govoriti nakon II svjetskog rata. No, Donald Trump je nešto drugo, bez presedana za funkciju predsjednika SAD-a. On to radi otvoreno, direktno, trijumfalno. Kao da su Grenland, Kanada, Panamski kanal i Gaza za njega gotova priča. 

"Stručnjaci upozoravaju da kombinacija ruske agresije na Ukrajinu i Trumpovih komentara jasno i nedvosmisleno vode SAD u osvajanje Grenlanda, Kanade, Panamskog kanala i Gaze, prijeteći davno priznatim granicama i međunarodnom poretku temeljenom na pravilima koja postoje od kraja rata", piše Peter Beaumont za The Guardian. 

PRAVILA KOJA TO VIŠE NISU

U pravilu koje je sadržano u članku 2. Povelje UN-a iz 1945., piše da će se "svi članovi u svojim međunarodnim odnosima suzdržati od prijetnje ili upotrebe sile protiv teritorijalne cjelovitosti ili političke nezavisnosti bilo koje države".

Trumpove prijetnje su, barem za ovo kratko vrijeme koje je proveo u novom manadatu, ostale upravo to. Ali, ekspanzionistički ciljevi konkretnije su vidljivi drugdje, koji se mogu porediti s modernom verzijom društvene igre "Rizik".   

Justin Truedau i Donald Trump (Foto: Agencije)  

U Africi, naprimjer, podrška autokratskog predsjednika Ruande Paula Kagamea pobunjenicima M23 u Demokratskoj Republici Kongo uslijedila je zbog njegovog sve glasnijeg poštivanja politike “velika Ruanda”. Na Bliskom istoku, pak, izraelska krajnja desnica agresivno se zalaže za službenu aneksiju okupirane Zapadne obale, dok je njena vojska prisutna u dijelovima Sirije i Libana. U petak je izraelski ministar odbrane Israel Katz naredio vojsci da "zauzme što više" u Gazi i zaprijetio aneksijom dijela teritorije ako Hamas ne oslobodi preostalih 59 izraelskih talaca koje grupa još uvijek drži.

Kina dugo insistira na tome da je Tajvan dio njene teritorije i povećava pritisak. Pojedini analitičari nagađaju da bi mogla iskoristiti trenutnu situaciju kako bi "apsorbirala Tajvan" i "proširila svoj utjecaj u Južnom kineskom moru".

A u Europi? Ono što je nekoć bilo nezamislivo, da bi Rusija mogla fizički ugroziti baltičke i istočne države, nije samo zamislivo, već hitno sigurnosno pitanje. Sve ovo, kažu stručnjaci, pokriva američki predsjednik koji ne samo da je spreman odobriti aneksiju drugdje, već ima i imperijalistički pogled, što je dovelo do nekih izjava. Među kojima je i ona Iva Daaldera, bivšeg ambasadora SAD-a u NATO-u, da s “Trumpom na funkciji, nalog temeljen na pravilima to više nije”.

Kao što su analitičari primijetili, Trumpova politika trgovinskih carina i stjecanja teritorija podsjećaju na 19. stoljeće - doba 25. predsjednika Williama McKinleyja koji je anektirao Havaje, a Kubu, Filipine i Portoriko stavio pod američku kontrolu.

Kanadski premijer u odlasku, Justin Trudeau, ranije ovog mjeseca najjasnije je optužio američkog predsjednika o planiranju korištenja tarifa za postizanje potpunog kolapsa kanadske privrede jer će to olakšati pripajanje SAD-u, piše Beaumont.

"Otvorena prijetnja zauzimanjem druge teritorije upotrebom sile nije bila na stolu tokom cijelog poslijeratnog razdoblja”, kaže Michael Albertus, profesor na Univerzitetu u Chicagu i autor knjige "Land Power: Who Has It, Who Doesn't, and How That Determinies the Fate of Societies", koji, kao i drugi, vidi zaplet u  poslijeratnom međunarodnom poretku. "Od Trumpovog izbora puno toga se, stvarno, jako promijenilo".

Trenutni ekspanzionistički način razmišljanja određenih nacija, nedavno je napisao Albertus, samo je uvodno poglavlje novog globalnog takmičenja za teritorije. I dok se nešto od toga tiče Trumpovih vlastitih ekspanzionističkih ideja, jednako je značajna, kaže Albertus, promjena u tretmanu Washingtona prema Rusiji koja pokušala pripojiti velike dijelove Ukrajine. Glavni pokretači su, tvrdi on, tehnologija, klimatske promjene i potražnja za rijetkim mineralima.

AMERIČKI "PUTOKAZ“ GENERACIJAMA

Za Samira Purija, voditelja programa globalnog upravljanja i sigurnosti u Chatham Houseu, akademika koji je radio za Ministarstvo vanjskih poslova Velike Britanije, sadašnji poništavanje nekadašnjih pravila označava ne samo rekonfiguraciju od II svjetskog rata, već i posthladnoratovski međunarodni poredak i njegove pretpostavke. “To nije samo svjetski poredak nakon 1945., već i nakon 1991. u smislu ravnoteže snaga. Važno je razumjeti gdje se SAD sada nalazi. Trump nije izolacionist. Donekle je imperijalan u svom držanju, i ne samo zbog toga što bi mogao nagraditi Putinovu agresiju”, prenosi Samirove riječi Peter Beaumont u svom tekstu.

Dok Puri priznaje da je nemoguće predvidjeti kamo će ovaj prijelaz odvesti svijet, dok je vrlo skeptičan da bi važni međunarodni mehanizmi doista mogli zaustaviti nacije i vođe koje su odlučne u širenju na način na koji se koalicija predvođena SAD-om okupila tokom prvog Zaljevskog rata (1990.-91.) i otjerala Iračane nakon njihove invazije na Kuvajt. 

Trump želi i Grenland (Foto: Agencije)  

Upravo je ta intervencija u Kuvajtu, smatra Puri, stvorila atmosferu za desetljeća koja su uslijedila. Američka koalicija postavila je putokaz generacijama "na razdoblje od 35 godina".

Mnoge, ipak, najviše zabrinjava kako su Trumpovi postupci i izjave blagonaklono dočekani, od njegovog otvorenog skepticizma prema Ukrajini do njegove sugestije da bi Gazu mogle preuzeti Sjedinjene Američke Države.

"Spremnost Donalda Trumpa da izda Ukrajinu i njegovo odbacivanje osnovnog načela teritorijalnog suvereniteta u skladu je s istovremenim davanjem zelenog svjetla Izraelu da nastavi sa kršenjem zakona i vjerojatno samo podstiče beskrajni krug nasilja", rekao je Michael Becker, profesor međunarodnog prava na Trinity Collegeu u Dublinu, koji je prethodno radio na Međunarodnom sudu pravde, nedavno Al Jazeeri.

Kerry Goettlich, predavač međunarodne sigurnosti na Univerzitetu Reading, promjenu u stajalištu SAD-a vidi kao najznačajniju u njegovoj transformaciji iz historijskog “informalnog imperijalizma” koji je koristio alternativne alate poput državnih udara i utjecaja “bez aneksije tokom 20 stoljetnog razdoblja američke hegemonije”.

Goettlich nije siguran koliko Trumpovih govora o teritorijalnom širenju na Grenlandu ili Kanadi u smislu stvaranja 51. države SAD-a treba uzeti zdravo za gotovo i koliko je od toga pregovaračka pozicija: "Većim dijelom 20. stoljeća postojao je opći dogovor da SAD neće aneksirati i osvojati teritorije, uz neke male iznimke. Predstavljano je da SAD nisu osvajale. Ono što se jasno mijenja je da je ovo prvi put od 19. stoljeća da se razgovara o osvjanjima. Ono što vidimo kod Trumpa je jasna promjena retorike koja nema moral kao osnovu za ulogu SAD-a u svijetu, a Amerika se postavlja na moralni pijedestal"

Međutim, historija ima svoje upozorenje za Trumpa dok on priča o stjecanju teritorija, čitamo u The Guardianu.

Kal Raustiala je u svom eseju u februaru ove godine za "Just Security" napisao da se McKinleyjeva ekspanzionistička politika tokom špansko-američkog rata pokazala duboko problematičnom.

Kao što Tanisha Fazal, profesorica na Univerzitetu Minnesota i autorica eseja "Conquest Is Back", piše ponavljajući argumente od prije više od jednog stoljeća: "Osvajanje je fundamentalno nekompatibilno s demokracijom. Mnoga načela liberalnog međunarodnog poretka ne mogu preživjeti u nedostatku normi protiv teritorijalnog osvajanja. Možda je u tome stvar."

(Priredio: Dino Bajramović)