Biljno ulje je jedno od glavnih namirnica u kuhinji, ali se često dovodi u vezu sa kontroverzama o utjecaju na zdravlje. Naime, biljno ulje se općenito odnosi na ulja dobijena iz biljaka poput sjemenki, orašastih plodova i žitarica.

"Najčešći primjeri su sojino ulje, ulje od uljane repice, suncokretovo, maslinovo, sezamovo, laneno, palmino i ulje od kikirikija", tvrdi dijetetičarka Maddie Pasquariello.

Ova ulja mogu varirati u boji, mirisu, okusu i idealnoj temperaturi za kuhanje, pa najbolja primjena za kuhanje zavisi od vrste.

Međutim, sam izraz "biljno ulje" najčešće označava mješavinu ulja koja često uključuje kombinaciju ulja soje, kukuruza, suncokreta i kikirikija. Ova mješavina biljnog ulja uvijek je bez mirisa i okusa te je prikladna za kuhanje na visokoj temperaturi, što je čini idealnom opcijom za duboko prženje. Prema mišljenju stručnjakinje, biljno ulje rijetko je razlog lošeg zdravlja.

"Biljno ulje se često koristi za prženu i prerađenu hranu koja nije dobra za zdravlje. Međutim, ukoliko jedete mnogo ove hrane, vjerovatno je da unosite više šećera, natrija i kalorija, a uz to ne dobijate dovoljno vlakana, proteina i mikronutrijenata", kazala je Pasquariello.

Također, način na koji toplota utječe na biljno ulje ovisi od temperature na kojoj se ulje počinje "dimiti". Ulja sa višim tačkama dimljenja su stabilnija na višim temperaturama, dok ulja na nižim temperaturama postaju gorka.

Osim toga, kada se ulje previše zagrije ili se koristi više puta, to može dovesti do oksidacije i stvaranja štetnih spojeva. Zbog svega toga korisno je da birate ulje na osnovu temperature na kojoj kuhate.

"Ulje uljane repice ili kikirikija bi moglo biti bolji izbor za prženje u poređenju s maslinovim uljem zbog njihove oksidativne stabilnosti", tvrdi dijetetičarka.

Ukoliko se ulje zagrijava više puta na visokoj temperaturi, tada se mogu dogoditi značajne promjene u ishrani, ali to obično nije nešto što većina ljudi radi kod kuće.