Tokom svemirske utrke 1950-ih između tadašnjeg Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Američkih Država, Amerikanci su doživjeli šok jer je Sovjetski Savez 4. oktobra 1957. lansirao prvi umjetni satelit - Sputnik 1. Taj povijesni trenutak izazvao je zabrinutost, pogoršanu neuspjehom prvog američkog pokušaja lansiranja satelita. Tada je američka mornarica pokušala lansirati Vanguard, no raketa se srušila i eksplodirala, što je dovelo do sramote koju su novinari posprdno nazvali "Kaputnik".

No samo nekoliko mjeseci kasnije, 31. januara 1958., Sjedinjene Američke Države ipak su uspjele lansirati svoj prvi satelit - Explorer 1. Iako u sjeni njegove slave, Vanguard 1 je 17. ožujka 1958. ipak stigao u orbitu kao drugi američki satelit, a danas je poznat po još jednom izuzetnom postignuću. Riječ je, naime, o najstarijem satelitu koji se još uvijek nalazi u orbiti oko Zemlje.  Vanguard 1, mali aluminijski satelit težak svega 1,46 kilograma i promjera 15 centimetara, prvi je koji je koristio solarne ćelije za napajanje. Iako je prestao odašiljati signale još 1964. godine, i dalje se nalazi u stabilnoj eliptičnoj orbiti između 660 i 3822 kilometra iznad Zemlje, s nagibom orbite od 34,25 stepeni. Danas, 67 godina kasnije, sve više stručnjaka razmatra ideju da bi Vanguard 1 trebalo pokušati vratiti na Zemlju. Tim istraživača, inženjera i povjesničara, predvođen Mattom Billeom iz tehnološke tvrtke Booz Allen Hamilton, predložio je konkretne scenarije kako bi se satelit mogao nadgledati izbliza, a zatim potencijalno i sigurno dohvatiti i vratiti kući. Premda Vanguard više ne funkcionira, njegova je lokacija u orbiti poznata zahvaljujući mreži optičkih senzora koji godinama prate objekte u svemiru. Prva faza moguće misije bila bi vizualna inspekcija korištenjem naprednih kamera i senzora da bi se utvrdilo je li satelit još uvijek strukturno čitav te kako se ponaša u orbiti. Ako bi inspekcija pokazala da je povratak moguć, Vanguard 1 bi se mogao premjestiti u nižu orbitu ili čak prebaciti do Međunarodne svemirske postaje (ISS), gdje bi ga astronauti mogli sigurno spakirati i pomoću teretnog modula poslati na Zemlju. Povratak Vanguarda 1 ne bi bio samo tehnički izazov, već i znanstvena i povijesna prilika bez presedana. Satelit je proveo više od šest desetljeća izložen svemirskom zračenju, mikrometeoritima i ekstremnim temperaturnim uvjetima. Njegovo kućište, solarne ćelije, baterije i svi drugi materijali mogli bi dati vrijedne podatke o tome kako dugotrajan boravak u svemiru utječe na različite vrste materijala. Otkrića bi mogla imati ogroman utjecaj na budući dizajn svemirskih letjelica, satelita, pa čak i budućih svemirskih stanica.  Povrh znanstvenog interesa, Vanguard 1 ima ogromnu simboličnu i kulturnu vrijednost. Kao autentičan artefakt početaka svemirskog doba, mogao bi zauzeti počasno mjesto u Smithsonianu u Washingtonu kao najstariji primjer ljudski stvorene tehnologije koji je proveo nekoliko desetljeća u svemiru. Misija povratka nije bez izazova. Vanguard je malen, ima oblik kugle i tanke antene, što ga čini teškim za hvatanje. No tehnologija koja danas postoji, posebice u domeni robotskih ruku, precizne navigacije i autonomnog hvatanja, čini takvu operaciju izvedivom. Pitanje koje ostaje također je vezano uz novac. Iako vlada Sjedinjenih Država još nije iskazala formalni interes, potencijalni filantropi iz privatnog sektora, poput Jareda Isaacmana ili Jeffa Bezosa, mogli bi se uključiti u ovakav povijesni projekt, kako su to već činili s drugim inicijativama vezanim za očuvanje svemirske baštine. Predstavnici američke mornarice, tačnije Laboratorija za istraživanje mornarice (NRL), koji su i razvili Vanguard 1, ističu da je satelit još uvijek znanstveno relevantan. Na temelju njegovih orbitalnih podataka otkriveni su važni geofizički nalazi, poput nejednake raspodjele mase Zemlje i blage 'kruškolike' forme planeta, piše Space.