Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović potvrdio je da je razgovarao s profesorom Enverom Kazazom o prijedlogima za izmjene Izbornog zakona BiH, navodeći da su mu Kazazove ideje prihvatljive te da će se na njima raditi. Ova tema, kao i ekonomski izazovi, dominirala je i sastankom HDZ-a i Trojke u Mostaru, gdje je Čović kazao da Federacija BiH, uprkos zastoju na državnom nivou, funkcionira bez većih problema.

-Razgovarao sam s profesorom Kazazom prije osam dana, na njegov zahtjev. Informirao me o svojim stavovima koji su mi prihvatljivi, i na tome ćemo raditi“, rekao je, dodavši da će se razmatrati i drugi prijedlozi „onih koji žele dobro BiH“.

DRAGAN ČOVIĆ, OD GROBARA DO DANAŠNJIH DANA

Profesor Enver Kazaz je 2019. godine HDZ-ov koncept Izbornog zakona nazvao rasističkim. Sada isti taj koncept podržava. Kazazovi istupi idu iz jedne u drugu krajnost.

Kazazov zaokret mnogi uspoređuju s potezima još jednog sarajevskog profesora, Uge Vlaisavljevića, koji je nakon što je „odabrao“ stranu, poput svoje supruge – ministice Sanje Vlaisavljević, postao omiljen i visoko rangiran u HDZ-ovim krugovima.

Kazaz je o Draganu Čoviću prije samo šest godina govorio sljedeće:

-Čovića Hrvati, u koje se kune, na teritoriji Republike Srpske ne zanimaju, on ih je prepustio republičkosrpskom nacionalizmu. Otvorio je sukob sa jedinim saveznikom – bošnjačkom etnopolitikom. Rezultat je da je dobio kapric na drugoj strani, cijena je Aluminij, ali također u tom novorođenčetu HDZ nema nikakve instrumente za rješavanje krize jer neprestano insistira na gotovo rasističkom konceptu promjene Izbornog zakona. Na drugoj strani SDA nema viziju multietničke Bosne i Hercegovine, niti ih je takva BiH ikad zanimala. SDA zanima neobegovska BiH. I to vodi do toga da će kriza potrajati i to otvara prostor ljevici da artikulira nove puteve BiH, govorio je Kazaz.

No, vratimo se još malo u prošlost. Profesor Kazaz je 2017. godine ovako zborio o lideru HDZ-a BiH.

-Čović i Izetbegović direktno su odgovorni za poraz hrvatske i bošnjačke etnopolitike od strane one srpske. Taj poraz traje od pada Aprilskog paketa ustavnih promjena iz 2006, a danas doživljava svoje finale. Silajdžić i Ljubić su njegovi začetnici, a Izetbegović i Čović postaju mogućim grobarima hrvatske i bošnjačke etnopolitike. Ilustracija tog poraza vidljiva je u najjednostavnijoj činjenici: ustavna kriza u zemlji više uopće ne podrazumijeva promjene Dejtonskog sporazuma, već onog Vašingtonskog. To znači da je Republika Srpska kao isključivo srpski entitet u BiH, zahvaljujući Čoviću i Izetbegoviću, zacementirana, neupitna kategorija, odnosno stabilna država u nastajanju unutar nestabilne države BiH u sve izraženijem nestajanju, govorio je Kazaz.

Toliko kontradiktornosti u malom vremenskom razmaku rijetko se može naći na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini, ma koliko ona djelovala jadno i bijedno u posljednjih 30 godina. Možda jedino kod Dragana Čovića, jednog od najvećih političkih konvertita u bivšoj Jugoslaviji...

(SB)