Građani Bihaća se u neformalnim raspravama često zapitaju koji je Bihać bio bolji, onaj nostalgični prijeratni ili ovaj novi moderni. Bihać danas jeste administrativni centar Unsko-sanskog kantona sa Vladom i njenim uredima, to malo imponuje, ali suštinski ne znači mnogo za kvalitet života samih građana, osim ako nisu angažirani na javnim poslovima, na budžetu.

Prijeratne velike industrije poput Šipada i Kombiteksa više nema, ali je danas mnogo više malih i srednjih privatnih biznisa koji su otporniji na značajne promjene tržišta. Danas je mnogo više velikih supermarketa, tržnih centara i novih staklenih zgrada, ali najljepše stvari u Bihaću, parkovi i aleje, šetnice uz Unu, ostaju iste. Očite današnje prednosti su razvoj turizma i infrastrukture, osnivanje Nacionalnog parka i brojnih hotela. Ali, za dalji progres Bihać svima treba učiniti dostupnijim i bližim, kao što je to bilo nekada dok je postojala unska pruga. Ona je povezivala Bihać sa Jadranskim morem na jugu i Savom na sjeveru, sa ostatkom BiH ka istoku i Hrvatskom na zapadu. Bila je i ostala najveći materijalni gubitak kojeg je bihaćki kraj pretrpio, a ma koliko se Bihać oporavio, sve to ostaje blijeda slika u usporedbi kakav bi tek bio da je Unska pruga opstala.

Bilo je pokušaja da se Unska pruga pokrene, prevožene su rudne i šumske sirovine, pa čak i putnici, ali je granica sa Hrvatskom uvijek predstavljala problem, pogotovo nakon ulaska susjedne zemlje u Evropsku uniju. Do prije petnaestak godina učenici i studenti, ali i građani, putovali su vozom iz Bosanske Krupe do Bihaća, ali je i to stalo. Željeznice Federacije BiH su očekivale da im se ova linija isplati kao i one od Zenice, Kaknja ili Jablanice ka Sarajevu, ali tolikog prometa jednostavno nije bilo. Koju godinu su lokalne vlasti, čak i preko svoje volje, sufinansirale troškove Željeznicama da bi konačno sva suradnja prestala. Gotovo deceniju kasnije, pojavom brzog voza, ukazala se druga šansa. Nažalost, i stari putnici i nove generacije su se već odvikli od korištenja vozova, a moderni kapitalistički sistem očekuje profit odmah. Država koja je stvarala Unsku i druge pruge, dajući građanima validnu opciju i šansu za spori razvoj, ostavila je velike cipele koje još niko u BiH ne može da nosi. Dok je trajala navala migranata koja je punila vagone kao da su iz Indije, pa makar samo u jednom pravcu, trajao je i brzi voz Sarajevo - Bihać. Poslije toga je opet pala prašina na šine, koju do danas niko ne skida.

Uvidjevši da se Unska pruga može pokrenuti samo institucionalno i kroz diplomatske odnose BiH i Hrvatske, makar u zapeću, inicijative iz Bihaća ostale su u životu.

Državni zastupnik SDP-a BiH iz Bihaća Albin Muslić smatra da je uvrštavanje u mapu Transevropske prometne mreže (TEN-T mreže) jedan od osnovnih preduvjeta za revitalizaciju Unske pruge. Također, kaže da od Ministarstva komunikacija i prometa BiH već godinu čeka odgovor o tome da li će biti urađena studija opravdanosti za Unsku prugu.

Pridruženo pitanje iz Oslobođenja također još čeka odgovor od ministra Edina Forte.

U međuvremenu, u Bihaću se pojavila još jedna zanimljiva inicijativa gradskog vijećnika Armina Amidžića koja, ako već ne može riješiti pitanje Unske pruge, može bar održavati ideju u životu, istovremeno koristeći prugu u svrhu turizma, a dajući novu vrijednost i Unskoj regati.

- Predložio sam inicijativu da Nacionalni park Una, uz saradnju Bihaća i Bosanske Krupe, pokrene projekat Regata Express. Dok čamci plove iz Bihaća prema Krupi, turistički voz sa otvorenim vagonima da vozi posjetioce kroz Grmuški kanjon – pružajući potpuno novu perspektivu regate. Panoramska vožnja, vodič, možda i lokalna muzika, a na kraju zajedničko okupljanje u Krupi, predlaže Amidžić.