Emir Kusturica je svoju najnoviju epizodu serijala „Moj život“ koji s emitira na ruskoj platformi „Sputnik“ posvetio podršci studentima u Srbiji i njihovim zahtjevima, da bi na samom kraju analizu tamošnjih političkih i društvenih prilika završio jednom šalom iz predratnog Sarajeva. Podsjetio je iz nekog valjda njemu znanog razloga, na gostovanje velike svjetske pop zvijezde Eltona Johna u Sarajevu prije više od 40 godina. 

„Elton John dolazi u Sarajevo i kao vlasnik jednog fudbalskog tima ide da gleda utakmicu „Željezničara“, započeo je svoju pošalicu Kusturica.

A ONDA „ŽELJIN“ STADION GLEDA

„Tu je bio Branko Mikulić, okrenuo mu je leđa, nije kao komunista htio da ima ništa sa tim „Džonovima“. Elton John je bio poznat po tome što je, kao i naš Zdravko Čolić, imao spektakularne nastupe. U „Zetri“ su postavljena svjetla, međutim, publike nije bilo. Skupilo se stotinjak ljudi u dvorani koja prima mislim preko deset hiljada. Pojavio se tu jedan bezubi svjedok sa Nahoreva, to je brdo iznad „Zetre“. Koncert je počeo, profesionalac je počeo svoju gažu, njega se ne tiče koliko će biti ljudi u publici. Uglavnom, taj podnimljeni Sarajlija, svjedok, je gledao Eltona Johna kako pjeva gotovo praznoj sali i rekao ovo: „E, moj Džonsone, moj Džonsone“.

Čini se da je bivši režiser donio sasvim koloritan prikaz predratnog Sarajeva u kojem komunistički političari (Mikulić) izbjegavaju zapadne umjetnike i općenito preziru kapitalističke vrijednosti, u kojem jedna od najvećih svjetskih muzičkih atrakcija nema više od 100 poklonika, a i ti koji su ga došli slušati („krezubi svjedoci“ iz Nahoreva) ne znaju ko zapravo nastupa.

Sve bi to bilo u redu, samo da je išta od onog što tvrdi Kusturica tačno. Na utakmici „Željezničara“,  protiv „Crvene Zvezde“ odigranoj na Grbavici, na kojoj on očito nije bio, engleski muzičar je bio u pratnji gradonačelnika Sarajeva Ante Sučića, uz kojeg je bio i Davorin Popović, legendarnI sarajevski pjevač. Šef cijele parade bio je Branko Mikulić. Mikulić je bio i šef sarajevske Olimpijade održane dva mjeseca ranije tokom koje je u glavni grad Bosne i Hercegovine stiglo desetine hiljada ljudi iz svih krajeva svijeta, vjerovatno i veliki broj, kako ih Kusturica naziva „Džonova“.

Na koncertu Eltona Johna u „Zetri“ nije bilo „stotinjak“ nego više od dvije hiljade ljudi. Razlog nije bila zatucanost sarajevske publike, kako se može zaključiti iz sjećanja bivšeg režisera (koji, također, ni na tom događaju nije bio), nego astronomske cijene ulaznica koje su iznosile skoro polovinu prosječne plate građana Sarajeva.

JE LI SRAMOTA PRAZNA, ILI ZAPALJENA „ZETRA“?

Također, vjerovatnoća da je „bezubi“ stanovnik Nahoreva platio kartu od 300-400 njemačkih maraka da bi gledao muzičara kojem ni ime ne zna, može funkcionirati samo u Kusturicinom „magičnom realizmu“ zajedno sa letećim djevojkama, viljuškama i ribama...

Naravno da bi bilo pretjerano očekivati od istomišljenika svih srpskih predsjednika i nacionalnih mislilaca u zadnjih 30 godina da u svom „duhovitom“ prisjećanju konstatira da je dvorana „Zetra“ koja je ugostila „Džonsona“ (sagrađena tokom vlasti predvođene Brankom Mikulićem) na samom početku rata bila do temelja zapaljena sa borbenih položaja njegovih ideoloških I političkih suputnika iz Beograda i sa Pala. Da se to isto, rušenje i paljenje, ponovilo sa stadionom „Grbavica“ na kojem je slavni „Džonson“ gledao utakmicu „Želje“. Kao i da su iz naselja Nahoreva, Kusturicini prijatelji (poznati pored ostalog iz stihova „Ko ne voli Radovana“) protjerali sve „krezubo“ domicilno stanovništvo…

(SB)