Povodom Dana sjećanja na ubijenu djecu opkoljenog Sarajeva, novinar i publicista Dragan Bursać oglasio se snažnom i emotivnom porukom kojom je još jednom podsjetio na 1.601 nevino dijete ubijeno tokom četverogodišnje opsade glavnog grada Bosne i Hercegovine.

„Ehej, 1601 dijete Grada Heroja je ubijeno! Zašto? Zarad ideje velike Srbije, zarad bolesno proračunatih umova koji su imali želju istrijebiti olimpijski grad i etnički ga očistiti. Zarad indolentnosti međunarodne zajednice... Djeca su ubijana četiri godine!“

Bursać dalje ističe kako svako od te djece nosi jedinstvenu priču, pogled, osmijeh, san koji je brutalno prekinut. „Ehej, 1601 dijete, 1601 priča, pogled, osmijeh, želja, ljubav, 1601 san javom smrti prekinut…“

On podsjeća kako bi i samo 1601 suza zbog ogrebanog koljena ili probušene lopte bila previše – a ne tolike izgubljene mladosti i života.

„Vrte mi se pred očima imena djece koja nikad nisu postala ljudi. Nema završenih fakulteta, nema prvih ljubavi, nema ljetovanja, zimovanja, nema brakova, NEMA DJECE UBIJENE DJECE!“

U poruci se osvrće i na roditelje koji su ostali bez svoje djece, bez mogućnosti da ikada postanu djedovi i bake, ostavljeni s vječnom tugom i prazninom. „Ostale su rupe od metaka, snajpera i gelera koje su bušile dječija srca i zauvijek ubile roditeljsku radost. I tako 1601 put. U jednom evropskom gradu na kraju dvadesetog vijeka, civilizacija je sama sebi u grudi pucala.“

Govoreći o odgovornosti, Bursać podsjeća na one koji su, umjesto da brane ideale zajedništva, izabrali put destrukcije i zločina: „Stavili su kokarde i počeli ubijati nevine ljude Bosne i Hercegovine i Sarajeva zarad srboslavije.“

Na kraju, zaključuje: „Djeca su bol neoprostiva, bol neprelazna! Samo stid i sram mogu stati pored roditeljskog bola – i to sa strane, da ne smetaju.“