Indija i Pakistan su značajno unaprijedili svoje vojne kapacitete od posljednjeg oružanog sukoba 2019. godine, što povećava rizike od eskalacije čak i u ograničenom sukobu, upozoravaju bivši oficiri i vojni analitičari.

Pakistan tvrdi da Indija planira vojnu ofanzivu nakon što je New Delhi optužio Islamabad za smrtonosni napad na domaće turiste u indijskom dijelu Kašmira prošlog mjeseca. Premijer Narendra Modi obećao je da će kazniti one koji stoje iza napada.

Pakistan je negirao umiješanost, ali je upozorio da će uzvratiti ako bude meta napada.

Jedno od najopasnijih tačaka mogućeg sukoba

U februaru 2019, Indija je izvela zračne napade unutar Pakistana nakon što je bombaš samoubica napao indijski vojni konvoj u Kašmiru. Indija je tvrdila da je uništila “terorističke kampove”, dok je Pakistan uzvratio zračnim napadom i oborio jedan indijski avion. Incidenti su se odvijali tokom dva dana.

Dvije zemlje su ratovale tri puta – 1948, 1965. i 1971. – a u više navrata su se sukobljavale zbog Kašmira, regije koju obje strane prisvajaju. I Indija i Pakistan posjeduju nuklearno oružje od 1990-ih, a Kašmir se smatra jednom od najopasnijih tačaka mogućeg sukoba na svijetu.

Vojni analitičari smatraju da nijedna strana neće pribjeći nuklearnom oružju osim ako ne bude potpuno pritisnuta, ali čak i ograničeni sukob nosi velike rizike od eskalacije.

Sukob bi najvjerovatnije uključivao upotrebu aviona, projektila i dronova, pri čemu su obje strane relativno ravnopravne, iako bi Indija dugoročno mogla iskoristiti svoje znatno veće resurse.

“Donosioci odluka u obje zemlje sada imaju veći prag tolerancije za rizik u pogledu iniciranja i eskalacije sukoba nego prije 2019.“, rekao je Frank O’Donnell iz Stimson Centra u Washingtonu. “Ali bez međusobno jasnog razumijevanja šta tačno može izazvati nenamjernu eskalaciju, rizici su veliki“.

Obje strane su od 2019. nabavile novo naoružanje, čime su proširile svoje konvencionalne ofanzivne mogućnosti.

“Svaka strana sada vjeruje da je u boljoj poziciji nego prošli put“, rekao je Muhammad Faisal, istraživač sigurnosti Južne Azije na Tehnološkom univerzitetu u Sydneyju. “Tek tokom stvarne borbe možemo znati ko je zaista jači“.

Indija smatra da je 2019. bila u nepovoljnoj poziciji jer se morala oslanjati na zastarjele ruske avione. U međuvremenu je nabavila 36 francuskih Rafale borbenih aviona, a još ih je naručila za mornaricu.

S druge strane, Pakistan je od 2022. dobio najmanje 20 kineskih J-10 aviona, koje mnogi smatraju pandanom Rafaleima.

Rafale je naoružan raketama Meteor koje pogađaju ciljeve izvan vizuelnog dometa, dok J-10 nosi usporedive rakete PL-15, prema jednom pakistanskom sigurnosnom zvaničniku.

Nakon što su obje strane 2019. pokazale slabosti u protivzračnoj odbrani, Indija je nabavila ruski sistem S-400, dok je Pakistan dobio kineski HQ-9, baziran na ruskom S-300.

Pozivi na akciju

“Svakako smo u nekim aspektima u boljoj poziciji nego 2019.”, rekao je Anil Golani, bivši general-pukovnik Indijskog ratnog zrakoplovstva. “U zemlji postoji veliki pritisak da se nešto poduzme, ali vjerujem da ni Indija ni Pakistan ne žele totalni rat“.

Kao dodatni faktor tu je Kina – suparnik Indije i bliski saveznik Pakistana te glavni dobavljač njegovog oružja. Iako SAD poziva obje strane na smanjenje tenzija, pažljivo prati situaciju kako bi stekla uvid u kineske kapacitete, posebno zračne snage.

Kineski J-10 i njegova raketa PL-15 još nikada nisu testirani u stvarnoj borbi.

“Moglo bi doći do direktnog odmjeravanja zapadne i kineske tehnologije“, rekao je Faisal, dodavši da Indija mora paziti koliko zračnih eskadrila raspoređuje prema Pakistanu, jer mora paziti i na granicu s Kinom.

Indija i Kina su se sukobile 1962. godine, a posljednji put su se vojske sukobile 2022. duž himalajske granice.

Pakistan i dalje posjeduje američke F-16 avione, koje je nabavio decenijama ranije. Ti avioni su korišteni 2019, što je izazvalo proteste iz Indije prema SAD-u. No sada se očekuje da će Pakistan prvenstveno koristiti kineski J-10 kako bi izbjegao političke posljedice i iskoristio napredniju tehnologiju.

Međutim, vjerovatniji oblik napada bio bi upotrebom dronova ili raketa s kopna, kako bi se izbjegao rizik da pilot bude oboren.

Indija je od Izraela nabavila borbene dronove Heron Mark 2 i naručila američke dronove Predator. Pakistan posjeduje turske dronove Bayraktar TB2, korištene u Ukrajini, i napredniji Akinci.

U jeku napetosti, Pakistan je u subotu testirao balističku raketu dometa 450 km, poručivši da su oružane snage spremne da “zaštite nacionalnu sigurnost od svake agresije“. Pakistan posjeduje širok spektar kratkog i srednjeg dometa raketa koje se mogu lansirati s kopna, mora i iz zraka.

Indija nije odmah komentarisala test. Njene sposobnosti uključuju nadzvučne krstareće rakete BrahMos dometa oko 300 km, te interkontinentalne balističke rakete iz serije Agni.

Sukob iz 2019. godine skoro je izmakao kontroli, uz prijetnje raketnim napadima koje su obuzdane tek posredovanjem SAD-a.

Kaiser Tufail, bivši pilot pakistanskog zrakoplovstva, izjavio je da Indija tada nije uspjela uspostaviti odvraćanje, te da će ovog puta težiti snažnijem udaru, što nosi dodatne rizike.

Modi je nakon sukoba 2019. rekao da je Indiji tada nedostajalo Rafale aviona, te da bi ishod bio drukčiji da su ih imali.

“Ako se pređe granica viđenog 2019, to je veoma rizično“, upozorio je Tufail. “Sukob nuklearno naoružanih zemalja izuzetno je opasan“.