Naša današnja priča vraća vas na teritoriju Osmanskog carstva, u vrijeme kada tajna organizacija "Crna ruka" organizira više terorističkih akcija.

Srbijanski oficiri, koji su 1903. godine ubili kralja Aleksandra Obrenovića i njegovu suprugu, osnovali su 9. maja 1911. godine tajnu organizaciju "Ujedinjenje ili smrt". Glavni organizator bio je pukovnik Dragutin Dimitrijević Apis, a grupa je u historiji ostala poznata kao "Crna ruka".

Na pečatu organizacije bila je prikazana ruka koja drži razvijenu zastavu sa mrtvačkom glavom i ukrštenim kostima, nož, bomba, bočica s otrovom i natpis “Ujedinjenje ili smrt”. Iako je bila tajna, grupa je imala prešutnu podršku srpskih vlasti, naročito u krugu oko prestolonasljednika Aleksandra Karađorđevića.

Kako je tadašnji kralj Petar Karađorđević Apisu i društvu oko njega dugovao dolazak na prijestolje, osigurao im je mjesta na dvoru i u kraljevskoj gardi. "Crna ruka" je, u suštini, bila teroristička i militaristička organizacija, a glavni cilj bio joj je ujedinjenje Srba u jednu državu. Kako stoji u njihovom programu, taj cilj mogao se postići jedino revolucionarnom borbom protiv Austro-Ugarske i Osmanskog carstva.

Još prije osnivanja organizacije, oficiri predvođeni Apisom ubacivali su operativce na jug Srbije i u Makedoniju, koji su tada bili pod osmanskom vlašću. Također, razvili su mrežu doušnika u Austro-Ugarskoj i uspostavili blisku saradnju s revolucionarnom organizacijom "Mlada Bosna".

"Crna ruka" djelovala je i na potkopavanju Crne Gore, ali atentatori i ustanici te organizacije tamo su spriječeni hapšenjima, suđenjima i strijeljanjima. Djelovanjem na teritoriju Osmanskog carstva organizirali su više terorističkih akcija, a upravo pod njihovim pritiskom Srbija je ušla u dva Balkanska rata (1912-1913) u kojima je izvojevala pobjedu i teritorijalno se proširila. Članovi "Crne ruke" čak su pokušali ubiti i grčkog kralja, koji je bio pronjemački orijentiran.

Apis i njegovi saučesnici odgovorni su i za atentat na prestolonasljednika Franju Ferdinanda u Sarajevu, jer su teroriste iz "Mlade Bosne" naoružali i prebacili na teritoriju BiH. Cilj im je bio gurnuti Austro-Ugarsku u rat u kojem su očekivali pobjedu uz podršku Rusije, Francuske i Velike Britanije. Ipak, stvari su krenule drugim tokom te je srpska vojska poražena od združenih austrougarskih i njemačkih snaga pa se morala povlačiti prema jugu.

Nako što se srpska vojska s kraljem, prestolonasljednikom i političkim vodstvom povukla na otok Krf, dolazi do preokreta. Naime, princ Aleksandar i predsjednik vlade Nikola Pašić uvidjeli su opasnost od sve veće moći "Crne ruke" te su je odlučili neutralizirati. Godine 1917. organizirano je namješteno suđenje, u povijesti poznato kao Solunski proces, nakon kojeg su Apis i dvojica njegovih najbližih saradnika osuđena na smrt strijeljanjem.

Ostalim urotnicima određene su zatvorske kazne, ali su 1919. godine odlukom princa Aleksandra amnestirani. Povijesna je činjenica da je ideologija i djelovanje "Crne ruke" imalo odlučan utjecaj na razvoj srpskog šovinizma i kasnijeg četničkog pokreta te ideje o velikoj ili nebeskoj Srbiji, sažeto u slogan “Svi Srbi u jednoj državi”, koji i danas živi…

(M.I.)