Piše: Andrej NIKOLAIDIS (CdM)

Znate one tipove koji po vas dan ispred malih seoskih i prigradskih prodavnica sjede na gajbama i piju pivo, dok boca rakije kruži iz ruke u ruku? One kojima se Mandić obraćao onda kada je sred parlamenta kojim sada predsjedava saborce pozvao da iskopaju oružje i „budu Hristovi vojnici“? Često su odjeveni u jakne-uniforme Vojske Jugoslavije, koje oblače i kada odlaze da beru Badnjak, kao i o svinjokolju. Ne pričaju puno: sve je već rečeno a i svi isto misle. S vremena na vrijeme zagledaju stražnjice žena koje nose kese sa hlebom i mlijekom. Oni su zavidni i željni svega. Oni su naizgled mirni. Bijesni su i beskrajno opasni.

Ono o čemu vam govorim naša je verzija Minhenskih pivnica, rodnog mjesta nacizma.

Tu obitava poseban tip balkanskog muškarca, čija je politička artikulacija Marko Kovačević: u njemu su sažete sve njihove vrijednosti, na sličan način na koji je Donald Trump glas white trash-a iz Biblijskog pojasa.

Ovako mi je prijatelj opisao njihovu bosansku verziju, koja se u bitnom ne razlikuje od ovdašnje: „U svim gradovima uz Drinu”, rekao mi je, “naići ćeš na te grupe polupijanih spodoba, strašnih ljudskih sjena, za koje ne znaš jesu li takvi zato što ih progoni zločinačka podsvijest ili su tek umorni od zločina. Oni sjede ispred sklepanih drvenih trafika; ispred ruševina prodavnica; ispred barova koji su prljavi na za Balkan karakterističan način – kao da ta prljavština nikad i ničim ne može biti uklonjena. Sjede oni tu i po vazdan puše i ispijaju piva i rakije. Zlokobno, ali u strahu gledaju sve što tuda mine – ljude i ptice, jednako. Gledaju šuteći. Kao da se odmaraju između dvije ture strijeljanja koja rutinski obavljaju.”

Te ljude ste – i sinove im – doveli na vlast. Oni su zauzeli ministarstva, opštinske kancelarije. Njima su napunili Elektroprivredu, njima se puni vojska i policija. Njihov je parlament. Njihovo je školstvo. Njihova je crkva.  Oni osjećaju da je ovo sada njihovo vrijeme i njihova zemlja. I jeste. A vi zaista mislite da će ti ljudi mirno da se vrate na svoje gajbe, pred svoje seoske prodavnice, samo zato što ste vi izvršili “građanski pritisak”, izvodili performanse i nosili parole?

Imate google, izvolite provjerite. Kurvinim sinovima – što usta su im puna uzvišenih riječi a džepovi srebrnjaka, svih 30 – koji su im prodali Crnu Goru, kad je sve počelo rekao sam da se ne nadaju da će moći dresirati divljeg konja velikosrpskog nacionalizma kojeg su zajahali da ih dovede na vlast – jer pod njegovim kopitima će i oni završiti. Citirao sam slovenačkog istoričara Božu Repea: “Fašizam uvijek dolazi na vlast koalicijama, obično sa liberalnim strankama”.

Na vlast ih je dovela jedna liberalna stranka. Na vlasti ih drži druga. Ta druga će proći isto kao i ona prva. Ali to je svejedno, jer svi su oni potrošni i da budu potrošni su pristali: to su tek ekipe koje se smjenjuju kao u hokeju na ledu.

Oni napadaju i diktiraju tempo. Otvaraju temu za temom, završavaju posao za poslom, a mi čak ne stižemo ni verbalno reagovati na sve to, kamoli da formulišemo adekvatan politički odgovor. Naša pozicija odavno više nije čak ni defanzivna. Mi više ne branimo svoju mrežu. Mi skupljamo pakove koji su promašili naš gol, do vrha pun.