Andrej Kozirjev bio je ministar vanjskih poslova za vrijeme predsjednika Borisa Jeljcina od 1990. do 1996. godine, a sada živi u SAD-u. U intervjuu za Deutsche Welle osuđuje ruski agresorski rat i optužuje Zapad za nedostatak volje.

Gospodine Kozirjev, kakva je Vaša prognoza o pregovorima između Ukrajine i Rusije u Istanbulu?

Bio bih jako sretan ako griješim, ali nažalost čini se da su ti pregovori potpuno gubljenje vremena. Nema razloga zašto bi ovi pregovori, ko god u njima učestvovao, mogli biti okrunjeni ikakvim uspjehom.

Jedini način da se zaustavi Vladimir Putin i zapravo ga se natjera da se uključi u normalne pregovore i razmotri prekid intervencije jest naoružati Ukrajinu do zuba - kako to ponekad kaže američki predsjednik Donald Trump. Samo ukrajinska vojska, ukrajinska ekonomija i snaga cijele zemlje mogu predstavljati prepreku daljnjoj agresiji u Evropi i nastavku ovog rata. Ipak, upravo to se ne događa.

Pretpostavlja se da je Putin dospio pod pritisak diplomatskih razgovora posljednjih nekoliko sedmica, i to u trenutku kada je Trump već izjavio da ga Putin vuče za nos. I da se stvari odvijaju potpuno drugačije nego što je Putin zamišljao. Vidite li to tako?

Nema znakova da je Trump stvarno spreman poduzeti konkretne mjere, barem nametnuti ekonomske sankcije. Iako one ne bi bile od velike koristi. Ali on ni to ne čini, a kamoli da isporučuje moderno oružje Ukrajini, povećava vojnu pomoć itd.

Zasad ni Trump niti iko drugi na Zapadu, među zapadnim saveznicima, nije spreman učiniti ono što ruski "istočni saveznici" čine za Rusiju. Sjeverna Koreja i Iran isporučuju oružje i rakete. Sjeverna Koreja sada čak i direktno učestvuje u intervenciji i šalje trupe. A Zapad samo priča. O kakvoj prijetnji onda govorimo? Putin se navikao na te prijetnje.

Mislite li da će SAD pod Trumpom promijeniti svoju politiku i povećati vojnu prisutnost u Ukrajini?

Naravno da bi to one mogle učiniti, to je samo pitanje političke volje. Ali oni se plaše. Plaše se Putinovog nuklearnog ucjenjivanja. Ipak, Putin nikada neće posegnuti za nuklearnim oružjem zbog Ukrajine. To je čista prijetnja. SAD su se plašile - i još uvijek se boje.

Zapad je pokazao da je slabe volje. On ima oružje. Francuska, Njemačka i Velika Britanija imaju oružje koje bi mogle prilično brzo rasporediti ili proizvesti kako bi doista promijenile tok ovog rata, pa čak ga i okončale. Nadam se da će se Rusija povući iza svojih granica. Pregovori su samo zamjena za druge mjere.

Boris Jeljcin i Andrej Kozirjev (Foto: Pool/afp/profimedia)

Što mislite, kao neko ko je trenutno u Washingtonu, je li Trump zaista spreman povući se u svakom trenutku, zaboraviti na Ukrajinu i pretvarati se kao da ona ne postoji na karti?

Mislim da bi on to vrlo rado učinio. I u njegovom okruženju ima mnogo onih koji bi najradije upravo to učinili: zabili glavu u pijesak poput noja i tvrdili da je Amerika na prvom mjestu, da ih ništa drugo ne zanima i da Evropa treba raditi što želi. To pokazuje potpuni nedostatak razumijevanja uloge Amerike kao vođe slobodnog svijeta i američkih interesa u cjelini, uključujući i ekonomske. Jedino što Trumpa sprječava je javno mnijenje, koje je u SAD većinski na strani Ukrajine.

Ono što mu također smeta jest to što je dio američke tradicije pokazivati ​​saosjećanje prema demokratijama kada se one moraju braniti od diktature. Kao i u Europi, u američkom Kongresu ima mnogo onih, uključujući republikance, koji doduše nisu otvoreno protiv Trumpa, ali ipak jasno stoje iza vlastitog stava. Postoji rezolucija o podršci Ukrajini - i Trump je mora poštovati.

Najavljeno je da će ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov biti na pregovorima u Istanbulu. Bio je Vaš zamjenik i Vi vrlo pozitivno govorite o njemu. Ali kakav prostor za djelovanje ima ministar vanjskih poslova u trenutnoj strukturi moći Putinovog režima - posebno u ulozi potencijalnog mirovnog posrednika? Šta bi mu uopće bilo moguće?

Baš ništa. Jer svaki ministar vanjskih poslova, kao i ja dok sam bio ministar, provodi predsjednikovu politiku. U ovom slučaju, to je diktator. Ministar vanjskih poslova služi diktatoru, ne služi interesima Rusije.

Mislim da je Lavrov veoma dobro svjestan da je ovaj rat gotovo jednako velika katastrofa za Rusiju kao i za Ukrajinu. A dugoročno gledano, to bi mogla biti još veća katastrofa. Jer Rusija gubi sebe, dok se Ukrajina u ovoj herojskoj borbi pronalazi.