I neki tvrde da su ljudi koji vode Eurosong - članovi Evropske radiodifuzne unije (EBU) - jednostavno bez kičme. Drugi ukazuju na sponzorstvo događaja od strane kompanije Moroccanoil, koja je, uprkos imenu, izraelska. No velika međunarodna organizacija teško da zavisi od proizvođača kozmetike.

Vloger o Eurosongu, Matthew Wrather, iznio je suptilniji argument: sve je to, kaže, u vezi s temeljnim ciljem EBU-a. Unija je osnovana 1950. godine, s tehničkim i - ono što bismo danas nazvali - političkim zadatkom. Tehnički, projekt je bio osmišljen radi razmjene ideja i omogućavanja međunarodnih prenosa (takmičenje za pjesmu bilo je samo jedno od njih: prvo je bilo dodjeljivanje nagrada na festivalu u Montreuxu). Politički, EBU je podržavao državne “javne servise” s fundamentalno kritičkim, liberalnim stavom: emitere koji su bili puki glasnogovornici svojih vlada isključivali su.

Nakon borbe protiv nacizma i u sjeni sovjetske prijetnje, zapadni Evropljani su otvorenu raspravu vidjeli kao srž ozbiljnog novinarstva.

Međutim, od tada se ovaj model našao na udaru. U većem dijelu Evrope, desnica rutinski napada javne servise kao liberalne propagandiste. Mnogi na ljevici ih pak vide kao uporišta konzervativnih vrijednosti, koji u najboljem slučaju brane status quo, a u najgorem služe kao državna propaganda. S obzirom na to da je njena misija sada osporena, EBU je u defanzivi na načine kakvi nisu postojali 1950.

Nigdje to nije izraženije nego u Izraelu. Godine 2017., Benjamin Netanyahu je ukinuo staru Izraelsku radiodifuznu upravu (IBA) - Eurosong te godine bio je njeno posljednje emitovanje. Kao razlog je navedena ušteda, ali komentatori smatraju da je riječ o političkom potezu: IBA je viđena kao previše lijevo orijentirana. Zamijenjena je novom mrežom Kan, koja je poslušnija od IBA-e - ali i dalje ne dovoljno poslušna za vladu, koja želi njeno prebacivanje u privatni sektor. Ministar komunikacija, Shlomo Karhi, ranije je 2023. iznio prijedlog u tom smjeru, optužujući mrežu za pristrasno izvještavanje i tvrdeći da govori na “sramotan način” o članovima vlade. Takvo tijelo bi kršilo pravila EBU-a i ne bi moglo učestvovati na Eurosongu.

EBU se, međutim, osjeća obaveznom da štiti Kan, čak i ako to znači rizikovanje imidža Eurosonga. Zato je i osnovana: da brani “slobodno i nezavisno” javno emitovanje. Organizacija Eurosonga je u osnovi sporedna misija.

Izlaz nije jednostavan. Nakon što je Vladimir Putin izvršio invaziju na Ukrajinu, EBU nije odmah zabranila učešće Rusije na Eurosongu. To se dogodilo tek kada su učesničke države prestale izdavati samo saopćenja i pozive na dijalog, te zaprijetile da će se povući iz takmičenja - nakon čega je uslijedila brza reakcija. Isto se, međutim, nije dogodilo kada je riječ o izraelskom učešću.

Na neki način, EBU je žrtva vlastitog uspjeha u vođenju Eurosonga. Takmičenje je izraslo iz svojih početnih, uglavnom neozbiljnih korijena u nešto što odašilje snažne političke poruke širom svijeta. Njegovo rukovodstvo imalo je lagan zadatak dugi niz godina, jer su te poruke bile nekontroverzne u liberalnim krugovima. Kada je transrodna izraelska pjevačica Dana International pobijedila 1998., EBU se zaista mogla pohvaliti da je predvodnik društvenih promjena. Isto je važilo i za veličanstvenu pobjedu Conchite Wurst 2014. Eurosong je bio o dobrim i divnim stvarima. “Ljubav, ljubav, mir, mir.”

Danas se organizacija suočava s dilemom. Trenutna izraelska vlada nije zagovornik mira, a njeno učešće u takmičenju neki koriste kao simbol podrške državi.

Kako piše Guardian, dugoročno, EBU će morati ili odustati od kontrole nad Eurosongom, ili promijeniti svoju misiju tako da zaštita (i razvoj) brenda Eurosonga bude u središtu njenog djelovanja. Morat će postaviti jasnija pravila o podobnosti za učešće, kako bi takmičenje zaista bilo o “ljubavi, miru”. No ove godine, gledanje Eurosonga neće biti lako za promišljenog gledaoca.