Mirno slavonsko naselje Podvinje kraj Slavonskog Broda zauvijek je obilježeno događajima iz aprila 1998. godine. Te kobne večeri, 14. aprila, lokalni kafić „Trenk“ postao je poprište jednog od najbrutalnijih masakara u novijoj hrvatskoj historiji, kada je pedesetogodišnji Antun Matajić, naoružan automatskom puškom, usmrtio sedam osoba, a još jednu teško ranio. Zločin je ostavio duboke ožiljke na zajednici, a sjećanja na krvavu noć ni danas ne blijede. U feljtonu zločina koji su potresli Hrvatsku prisjećamo se ovog…

Matajić je, prema svjedočenju svojih poznanika, bio miran i povučen čovjek, veteran Domovinskog rata, koji je često dolazio u kafić „Trenk“. Tog dana nije pokazivao nikakve znakove agresije. Sjeo je za šank, naručio konjak, ali ga nije popio do kraja. Na šank je stavio 10 kuna, izašao iz kafića i otišao do svog auta, parkiranog ispred lokala. Ništa u njegovom ponašanju nije nagovještavalo da će, samo nekoliko trenutaka kasnije, u svom sumanutom pohodu, oduzeti sedam mladih života, pisao je tada Večernji list u svojoj crnoj hronici.

Matajić je iz svog Fiće uzeo automatsku pušku. Naoružan je potom ušao u lokal i uperio cijev prema gostima kafića. Jedan od njih je povikao: „Tunja, to nije u redu!“ „I neće biti u redu“, odgovorio je Matajić i otvorio vatru iz kalašnjikova. U svega nekoliko trenutaka, lokal je pretvoren u poprište tragedije. Gosti su padali pod rafalima, a prostorija se ispunila krvlju. Nakon što je ispraznio automatsku pušku, Matajić je iz pištolja svakom od žrtava koje su ležale na podu ispalio još po jedan metak u glavu, pokazujući hladnokrvnost i brutalnost svog čina.

(Foto: Cropix, snimio Danijel Soldo -pok-)

Žrtve stravičnog zločina

Na mjestu masakra ostalo je sedam mrtvih: 22-godišnja konobarica Gordana Lesar, najmlađa žrtva Marijan Špehar (17), Pavo Barišić (23), Ilija Odobašić (24), Tomislav Farkaš (33), Ivica Sabljak (35) i Ivan Vrdoljak (41). Teško ranjeni Ilija Reljanović preživio je, ali je do kraja života nosio posljedice te noći. Vlasnica kafića i gost Darko Ćušković spasili su se bacivši se iza šanka.

Nakon krvoprolića, Matajić je mirno napustio lokal i sjeo u svog žutog Fiću. Usput je svratio u još jedan kafić u selu, gdje je okupljenima priznao: „Upravo sam ubio osam ljudi.“ Uzeo je bocu konjaka i nastavio vožnju prema makadamskom putu kod jezera Petnja, nedaleko od svog sela Završje. Shvativši da nema izlaza i da ga policija traži, odlučio je okončati svoj život. U automobilu je aktivirao bombu i raznio se, čime je završen krvavi pohod.

Masakr u „Trenku“ šokirao je cijelu Hrvatsku. Kafić je ubrzo zatvoren i nikada više nije otvorio svoja vrata. Zgrada je godinama propadala i zarastala u grmlje, služeći kao mračni podsjetnik na tragediju. Mještani Podvinja i danas nerado govore o toj noći, a preživjeli svjedoče da ih sjećanja i traume prate cijeli život.

(Foto Cropix, Ivica Vlasic -pok-)

Trauma koja traje decenijama

Jedan od preživjelih, Darko Ćušković, u intervjuu za 24sata prisjetio se da ni nakon 20 godina nije zaboravio krvoproliće: „Zatvorio sam oči i samo čuo rafale. Kad sam otvorio oči, vidio sam mrtve prijatelje oko sebe“, rekao je. Ilija Reljanović, koji je teško ranjen, do kraja života nosio je fizičke i psihičke posljedice.

Motivi ovog strašnog zločina nikada nisu do kraja razjašnjeni. Iako su neki nagađali o privatnim problemima ili ratnim traumama, nikakva jasna pozadina nije potvrđena. Matajić je, prema svemu sudeći, odlučio na najgori mogući način završiti svoj život i povesti sa sobom sedam nedužnih ljudi.

Masakr u kafiću „Trenk“ ostaje jedno od najstrašnijih poglavlja u historiji Slavonije i Hrvatske te podsjetnik na to koliko se život može promijeniti u samo nekoliko minuta. Sjećanje na žrtve i dalje živi među njihovim porodicama i prijateljima, a zajednica Podvinja još uvijek nosi rane te krvave noći.