Janez Drnovšek, jedan od najupečatljivijih političkih lidera u modernoj slovenskoj historiji, iza sebe je ostavio političku karijeru koja je obuhvatila najturbulentnija razdoblja kraja 20. i početka 21. stoljeća na prostoru bivše Jugoslavije. Bivši predsjednik Slovenije i bivši predsjednik Predsjedništva SFRJ, Drnovšek je svojim tihim, ali odlučnim stilom politike odigrao ključnu ulogu u mirnom osamostaljenju Slovenije, njenoj političkoj i ekonomskoj tranziciji, te ulasku u Evropsku uniju i NATO.

Rođen 17. maja 1950. godine u Celju (upravo na današnji dan), Drnovšek je nakon završetka studija ekonomije 1973. godine započeo karijeru u preduzeću IGM Zagorje. Već tada je pokazivao interes za organizacijske i sistemske procese – 1981. godine magistrirao je na temu razvoja građevinskih preduzeća, a 1986. doktorirao u Mariboru na temu odnosa Jugoslavije s Međunarodnim monetarnim fondom (MMF), prenosi Dnevno.hr.

Tokom svoje ekonomske karijere radio je kao direktor Ljubljanske banke te proveo godinu dana kao savjetnik u jugoslavenskoj ambasadi u Kairu. Međunarodno iskustvo, uz čvrstu ekonomsku osnovu, pokazat će se ključnim u godinama koje slijede.

Janez Drnovšek i Stjepan Mesić (foto: srdjan vrancic-desk-Cropix)

Politički uspon

U vrijeme "slovenskog proljeća" i političkih previranja, Drnovšeka za člana Predsjedništva SFRJ 1986. godine predlaže omladinska organizacija Saveza komunista Slovenije. Njegov izbor, koji je tada bio iznenađenje, pokazao se presudnim: 15. maja 1989. postaje predsjednik Predsjedništva Jugoslavije – u trenutku kada se federacija već počinje raspadati.

U toj ulozi usprotivio se velikosrpskoj politici Slobodana Miloševića, jasno upozoravajući da poticanje srpskog nacionalizma vodi zemlju u katastrofu. U kasnijim člancima pisanim za međunarodni tisak, Drnovšek je Miloševića opisao kao čovjeka koji je "uzjahao tigra" – nacionalizam – "s kojega se nije znao ili nije htio skinuti".

Tokom "desetodnevnog rata" između slovenskih snaga i JNA 1991. godine, Drnovšek je bio ključni član slovenačke delegacije u pregovorima s Evropskom trojkom. Tada je dogovorena suspenzija odluke o osamostaljenju na tri mjeseca, ali i povlačenje JNA iz Slovenije bez daljnjih incidenata – događaj u kojem je Drnovšek odigrao presudnu ulogu.

U tom periodu slovenačka vlada ga je smatrala prvenstveno zastupnikom slovenskih interesa u Beogradu, a ne legitimnim članom Predsjedništva Jugoslavije. Ipak, kada je došao trenutak za donošenje ključne odluke o povlačenju vojske, vratio se na sastanak Predsjedništva i odigrao jednu od najvažnijih političkih partija u svojoj karijeri.

Arhitekt slovenačke demokratije

Godine 1992. preuzima vodstvo Liberalne demokratije Slovenije (LDS), a iste godine postaje i predsjednik slovenačke vlade. Nakon pada Demosove vlade, Drnovšek formira prijelaznu, a potom i stabilnu koalicijsku vladu, u kojoj su uz LDS učestvovali i Peterleovi kršćanski demokrati.

U vremenima kada su mnoge bivše socijalističke države prolazile kroz krizne transformacije, Drnovšek je uspio održati stabilnost, provesti nužne reforme i približiti Sloveniju euroatlantskim integracijama. Bio je premijer u tri uzastopna mandata – od 1992. do 2002. – što ga čini najdugovječnijim slovenačkim premijerom.

Zajedno s Milanom Kučanom, Drnovšek je bio ključni arhitekt moderne slovenačke države, zaslužan za njenu međunarodnu afirmaciju i ekonomski razvoj. Godine 2002. izabran je za predsjednika Slovenije. Njegov predsjednički mandat obilježila je sve veća introspektivnost i distanciranje od svakodnevne politike. Posvetio se pitanjima međunarodnih odnosa, humanitarnim inicijativama i društvenoj svijesti, postajući moralni autoritet.

Teška bolest

U tom periodu suočio se i s teškom bolešću – spororastućim karcinomom. Iako se odlučno protivio alternativnom liječenju, naglašavao je važnost povjerenja u službenu medicinu. "Život je trpljenje. Mora li biti tako? Mora. Je li moguć život bez trpljenja? Nije!" – zapisao je u jednoj od svojih posljednjih objavljenih misli, promišljajući egzistenciju i bolest.

Svoju bolest javno je obznanio 2007. godine na otvaranju nove zgrade Onkološkog instituta u Ljubljani. Premda je odbijao agresivne terapije, ostao je snažan zagovornik institucionalne medicine i racionalnog pristupa liječenju. Nakon isteka predsjedničkog mandata 2007., Drnovšek se povukao iz javnog života i živio u selu Zaplana, dvadesetak kilometara od Ljubljane. Umro je 23. februara 2008. godine, nakon duge borbe s bolešću.

Za zasluge u osamostaljenju Slovenije, još 1992. godine odlikovan je najvišim državnim priznanjem. Ostat će zapamćen kao političar koji je u najtežim vremenima sačuvao razum, promicao dijalog i vjerovao u moć argumenta više nego u silu.