Danas se navršava tačno 30 godina od jednog od najtragičnijih događaja u novijoj historiji Bosne i Hercegovine – masakra na Tuzlanskoj kapiji, kada je granata ispaljena sa položaja Vojske Republike Srpske usmrtila 71 osobu, pretežno mlade ljude, a ranila više od 150 njih.

Tog kobnog 25. maja 1995. godine, oko 20:55 sati, granata je pala na Kapiju – popularno okupljalište mladih u centru Tuzle. Među žrtvama, najmlađa je imala samo 2, a prosjek starosti ubijenih bio je svega 23 godine.

Tuzla danas, tri decenije kasnije, i dalje nosi duboke ožiljke tog zločina. U znak sjećanja, građani, preživjele porodice, predstavnici vlasti i brojni drugi okupljaju se svake godine kako bi odali počast nevinim žrtvama. Centralna komemoracija održava se na mjestu stradanja, gdje spomen-ploča sa imenima ubijenih podsjeća na cijenu mira i slobode.

Za ovaj zločin, jedini pravosnažno osuđeni bio je Novak Đukić, bivši oficir Vojske RS, kojeg je Sud BiH 2009. godine osudio na 20 godina zatvora. Đukić, međutim, izbjegava izdržavanje kazne, nalazeći utočište u Srbiji, što i dalje ostaje otvorena rana i izvor frustracije za porodice žrtava i bosanskohercegovačku javnost.

Tuzla danas šuti – ne zato što je zaboravila, već zato što se sjeća.