U okviru javnog foruma "Daytonski dijalog: Razgovori o miru i sigurnosti na Balkanu" prije dva dana je u organizaciji New Lines Instituta iz Washingtona održan panel o diskriminaciji unutar Ustava BiH koji sastavni dio Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Na panelu su učešće uzeli bivši ambasador SAD u BiH Michael Murphy, zatim bh. diplomata Ensar Eminović, bivši ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske Miomir Žužul i politolog Jasmin Mujanović iz Opservatorije za Zapadni Balkan.

U domaćim medijima sa ovog panela najviše pažnje je privukao kratki komentar ambasadora Murphyja koji je istakao da "raspad BiH ne može proći sporazumno". No, to je samo zanimljivi djelić u diskusiji dugoj više od sat vremena. U jednom dijelu je diskusija bila vrlo napeta a tome je najviše doprinio hrvatski diplomata Miomir Žužul koji je vrlo žučno reagovao na uvodno obraćanje politologa Jasmina Mujanovića manipulirajući njegovim riječima, a u jednom momentu je čak i zaprijetio napuštanjem panela.

ZAŠTO "KONSTITUIVNI NARODI" IMAJU "MAGIČNA PRAVA" KOJA DRUGI NEMAJU?

U uvodnom obraćanju američko-bosanski politolog Jasmin Mujanović kazao je da kada govorimo o diskriminaciji unutar Ustava BiH, moramo se vratiti na sami početak.

"Postoji jedna šala u Bosni i Hercegovini koja opisuje šta se desilo 90-ih: 'Srbija i Hrvatska su imale rat, a izgubila je BiH." Ta šala na neki način je najbrži način da objasni ključni uzrok Dejtonskog mirovnog sporazuma i ustava", počeo je Mujanović svoje obraćanje.

Kazao je da je Ustav BiH jedinstven u svijetu, ali je posebno istakao član 2.2 Ustava BiH u kojem se navodi da Evropska konvencija o ljudskim pravima ima supremaciju nad domaćim zakonodavstvom.

Kazao je da su prvih desetak godina svi bili zadovoljni da je postignut mir i kakav takav napredak, ali da je evoluiranje odnosa sa EU i sve većih očekivanja da će BiH imat euro-atlansku budućnost, dovelo do zahtjeva za ljudskim pravima i jednakošću što nije dio Dejtonskog ustava.

"Zapravo, Dejtonski sporazum je značajan po tome što je vjerovatno jedini ustav u svijetu koji građane stavlja na drugo mjesto budući da je politička prevlast data takozvanim konstitutivnim narodima - Bošnjacima, Srbima i Hrvatima. Interesantno, oni nikada nisu definirani u ustavu. Svi znamo ko su oni ali ne znamo zašto imaju specijalna magična prava koja recimo bosanski Jevreji ili Romi nemaju", kazao je Mujanović

Zatim je govorio o presudama Evropskog suda za ljudska prava navodeći da sve presude dijele zajedničku ocjenu da je podjela moći po etno-nacionalnoj osnovi diskriminatorna jer, aludirajući na slučaj Sejdić-Finci, u Predsjedništvo BiH mogu biti izabrani samo Srbin, Hrvat i Bošnjak, a zatim, ako ste Hrvat iz RS-a, ne možete biti biran za člana Predsjedništva BiH, već morate biti iz entiteta Federacije BiH. Isto tako, ako ste Srbin iz Federacije BiH, ne možete biti izabrani za srpskog člana Predsjedništva BiH.

"To nije u skladu sa evorpskim principima", istakao je Mujanović.

Navodeći skandaloznu izjavu hrvatskog ministra vanjskih poslova Gordan Grlić Radmana koji je u Daytonu na ranijem panelu kazao da su dvije škole pod jednim krivom poželjan model, Mujanović je naglasio da "država koja ima segregirajuće škole ne može se pridružiti Evropskoj uniji i NATO-u i nije zemlja koja ima svijetlu budućnost".

PAŽLJIVO ODABRANE HISTORIJSKE ČINJENICE 

Ovaj istup Mujanovića je duboko uznemirio penzionisanog hrvatskog diplomatu Miomira Žužula koji se sa dozom prezira obratio svom kolegi učesniku na panelu.

"Šokiran sam i lično uvrijeđen sa lošom šalom koju je moj susjed na lijevoj strani kazao. Znam da je on odrastao na američkoj tradiciji i, ovdje kada učimo naše studente i pripremamo ih da govore, uvijek je dobro krenuti sa nekom šalom. Ali, najgore je krenuti sa lošom šalom. Vaša šala je historijski netačna i uvredljiva je za nas", kazao je Žužul koji je zatim gotovo cijelo svoje obraćanje potrošio da "očita bukvicu" Mujanoviću.

"Nikada nije bilo rata između Hrvata i Srba. Bila je srpska agresija podržana od Jugoslavenske armije na Sloveniju i Hrvatsku a zatim BiH. To su historijske činjenice. Ako vi ovdje osporavate te činjenice, mi onda nemamo o čemu razgovarati. Ne možemo promijeniti historiju, ali nažalost, u mojim očima, ovo vas totalno diskvalificira za sve što govorite", srdito je govorio Žužul.

"Ja ne kažem da niste ekspert ali krenuli ste od pozicije koja je historijska netačna. I zašto je uvredljivo za mene i gospodina Granića (Mate Granić, ratni ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske bio je u publici, op. SB)? Reći ću vam. Mi smo potrošili mnogo vremena na sastancima sa svim predstavnicima BiH. Imam veliko poštovanje za predsjednika Izetbegovića. Veoma često nisam dijelio njegovo mišljenje ali sam cijenio njegovu poziciju. Nikada od njega nisam čuo to što ste vi rekli. Ponosan sam što mogu reći da sam pripremio prvi sporazum o odnosima i saradnji između Hrvatske i BiH potpisan od Tuđmana i Izetbegovića 1992. godine u Zagrebu. Ja i Kasim Trnka smo proveli cijelo popodne pregovarajući svaku riječ", kazao je Žužul.

Zatim je ukratko ispričao kako se došlo do pregovora u Dejtonu, posebno naglasivši značaj Splitskog sporazuma iz jula 1995. godine koji su potpisali Alija Izetbegović i Franjo Tuđman kojim je regulisana vojna koordinacija HV-a i Armije RBiH, a zatim je komentarisao sam Dejtonski sporazum.

"Osjećam kao i većina nas da su potrebne određene promjene. Mislim da su Holbrookeovi radovi interpretirani predirektno ali se slažem da je svako od nas u Dejtonu znao da će Dejton trebati nadogradnju.

Kako bi došli do konstuktivne rasprave, ne možemo početi redefiranjem historije i bazičnih momenata u historiji. Još uvijek sam spreman učestvovati da radimo na prijateljstvu Hrvatske i BiH i vjerujem da je to neophodno za Hrvatsku, Hrvate u BiH i Bosnu i Hercegovinu i vjerujem da je jedina budućnost za BiH i sve građane da se učlani u EU i mislim da bi Hrvatska trebala, i ona to jeste, najsnažniji podržavatelj za to, jer je to u njenom interesu i interesu BiH. Slažem se da mi ili, da se ispravim, da narodi BiH bi trebali pregovarati svaki problem sa konstruktivne pozicije", kazao je Žužul.

Zatim se ponovo fokusirao na Mujanovićeve komentare.

"Koristite jedan primjer koji je pogrešan. Rekli ste da Srbi koji žive na teritoriji Federacije BiH ne mogu glasati za srpske predstavnike u RS-u. To je činjenica. Ili da Hrvati koji žive u RS-u ne mogu glasati za predstavnike Hrvata u FBiH. Ali, Amerikanci koji žive u Massachusettsu ne mogu glasati za predstavnike države Mainea. Oni koji žive u Maineu ne mogu glasati za predstavnike Massachusettsa...

To je realnost federalnog sistema. Možemo raspravljati da li je federalni sistem dobar za neku državu ili ne. Ali, to nije zaseban slučaj za BiH. To je univerzalno. (...) Je li stvarno želite reći da Sjedinjene Države nisu demokratske zbog činjenica koje sam naveo?

Mogu se kasnije vratiti kako smo došli do tog modela, kako smo došli od Federacije do Dejtona, kako smo došli do tih nekada čudnih asimetričnih rješenja. Ako želimo biti konstruktivni ne smijemo mijenjati bazične činjenice. Bazična činjenica je da je bila agresija koju je počinila Srbija podržana od lokalnih Srba u Hrvatskoj i BiH i koja je počela u Sloveniji pa se pomjerila u Hrvatsku i nastavila se u BiH.

BiH je bila branjena od strane Republike Hrvatske od samog početka rata pa do operacije Oluja. Insistiram da su to fakti, ali ne insitiram da je bilo koje ustavno rješenje idealno. Ja dozvoljavam raspravu o bilo kojoj reformi ali ne dozvoljavam raspravu o činjenicama. Ako ćete vi ili bilo ko drugi nastaviti govoriti tako, ja ću jednostavno napustiti pozornicu, uzeću to kao uvredljivo prema mojoj zemlji. Ja nisam ovdje politička figura ali ne mogu dozvoliti to, jer ako pokušate promijeniti bazične činjenice iz historije, nema načina da ćemo zavšiti sa bilo čim konstruktivnim", zaključio je rezignirani Žužul svoje prvo obraćanje.

DISKRIMINACIJA U BiH - PRESUĐENA ČINJENICA

Mujanović se u odgovoru složio da se ne treba diskutirati o historijskim činjenicama te naglasio da tu temu treba prepustiti historičarima, a posebno je istakao ulogu Haškog tribunala u procesu utvrđivanja činjenica o ratu u BiH.

"Zahvalni smo cijeloj međunarodnoj zajednici i Međunarodnom sudu u Hagu koji je uspostavio neke od bazičnih činjenica o tome šta se događalo u Jugoslaviji i Bosni i Hercegovini, pa mogu samo da pozovem publiku da se osvrne na presude tog suda, posebno na presude hercegbosanskoj šestorci koja se odnosi na Udruženi zločinački poduhvat u koje je vodstvo Republike Hrvatske bilo uključeno, uključujući i predsjednika Hrvatske.

Sigurno je činjenica da je nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma bilo zajedničkih akcija bosanske i hrvatske armije što je bilo ključno za oslobađanje teritorija BiH i Hrvatske, i to su mjesta u kojima se slažemo", kazao je Mujanović. 

Ali, naglasio je Mujanović, rat u BiH nije trajao samo do oktobra 1992. godine i tada magično stao, a zatim se nastavio nakon Washingtonskog sporazuma već su dobar dio rata obilježile hrvatske proksi snage koje su se aktivno borile protiv snaga međunarodno priznate Vlade Republike BiH, što su historijske činjenice koje je utvrdio Međunarodni sud u Hagu. 

Zatim se osvrnuo na Žužulove stavove o konceptu federalnog uređenja.

"Poštujem da ministar ima drugačiju interpretaciju kako različiti federalni režimi funkcionišu. Apsolutno je u pravu, Amerika ima svoj federalni sistem, Kanada ima svoj federalni sistem, Njemačka ima svoj federalni sistem...", kazao je Mujanović a zatim naglasio da se na ovom pitanju ne radi o individualnom mišljenju već o pravnim činjenicama.

"Nije moje mišljenje da je Izborni sistem u BiH diskriminatoran, to je mišljenje suda u Strazburu. Svako je u mogućnosti da ode u sud u Strazburu i žali se tom sudu i svaka od ovih presuda, bilo da je Sejdić-Finci, Kovačević, Pilav, Zornić, to su činjenice na terenu sada. Ja sam veliki zagovornik ljudi koji tuže BiH i ohrabrujem građane da nastave tužiti". kazao je Mujanović.

Složio se sa ambasadorom Murphyjem da presude same po sebi ne znače automatsku implementaciju, ali iskustva Sjedinjenih Država govore koliko su presude sudova ključne u borbi za ljudska prava i punu jednakost svih građana. 

Učesnici panela više nisu dalje ulazili u raspravu. Uslijedilo je dugo obraćanje ambasadora Murphyja koje smo spomenuli u uvodu, a u završnoj riječi Miomir Žužul se osvrnuo na Mujanovićev komentar u vezi presuda Evropskog suda za ljudska prava kazavši da "nijedan sud u historiji demokratije ne može promijeni zakon" te da, iako treba uzeti u obzir presude, promjene moraju doći iz konsenzusa tri konstitutivna naroda.

(Priredio: Samir BEGOVIĆ)