Piše: Milan BLAGOJEVIĆ (Oslobođenje)

Portal Istraga objavio je 27. maja ove godine tekst pod naslovom “Problemi u procesu protiv Dodika”, u kojem se obavještava domaća javnost da drugostepeni krivični postupak protiv Milorada Dodika u Sudu Bosne i Hercegovine vjerovatno neće početi ni u junu, jer je, nakon što je sistem (CMS) za automatsku dodjelu predmeta u rad sudijama odredio da žalbeno vijeće u predmetu protiv Dodika čine sudije Staniša Gluhajić, Amela Huskić i Hilmo Vučinić, dakle, ubrzo potom sudija Staniša Gluhajić je otišao na bolovanje.

Naredni dan iz Suda BiH je obaviještena javnost da će ipak biti održana sjednica žalbenog vijeća u tom predmetu, i to 12. juna ove godine.

Ova iznenadna promjena ipak ne mijenja na stvari kada je riječ o suštini problema na koji ukazuje ovaj tekst.

Naime, zamislimo da je Staniša zaista na bolovanju (zbog čega i ovaj tekst ima naslov kakav ima), u tom slučaju osim što Stanišino iznenadno i post festum bolovanje neodoljivo podsjeća na duhovitu dosjetku kojom lik, koji bi da izbjegne posao, kaže kako će ga raditi “samo dok tetki odnese lek” (kao onomad Bora Todorović u kultnom filmu “Balkan expres”), ima u cijelom ovom cirkusu od suđenja i jedan (nažalost, ne i jedini) detalj koji snažno govori o tome koliko smo mi bolesno društvo i država.

Naime, ako zamislimo da se sudija Staniša razbolio ne prije, već nakon što je CMS njega odredio da i on sa ostalo dvoje već pomenutih sudija presudi po Dodikovoj žalbi na prvostepenu presudu, kojom je Dodik oglašen krivim i nepravosnažno osuđen, postavlja se logično, a ne samo pravno pitanje koliko dugo ovaj žalbeni predmet može čekati Stanišino bolovanje. Drugim riječima, ima li propis u našem pravosuđu kojim je određeno da u ovakvim situacijama ne može sudski predmet čekati unedogled da sudija bude na bolovanju, ili duhovito rečeno da sudija unedogled nosi tetki lek, već da taj propis naređuje da tada CMS odmah odredi drugog sudiju.

Taj propis postoji u našem pravosuđu, zove se Pravilnik VSTVBiH o sistemu za automatsko upravljanje predmetima u sudovima (Pravilnik o CMS-u).

Ali, onaj ko je pisao i donosio taj pravilnik, a to je VSTV BiH, kao da ga je napisao za potrebe Dodikovog predmeta i Stanišinog iznenadnog bolovanja, tj. napisao ga je taman tako da u njemu nema upravo one odredbe kojom bi bilo propisano da kad sudija koji je član vijeća ode na bolovanje, da ga u tom slučaju mijenja drugi sudija, kako rješavanje predmeta ne bi čekalo unedogled, tj. dok se, kazano duhovitim jezikom, Staniša ne vrati s bolovanja, što može trajati mjesecima, ako ne i duže.

Dakle, navedeni Pravilnik o CMS-u nema ni slova baš o toj situaciji. Umjesto toga, Pravilnik ima samo odredbu (član 8. stav 6) prema kojoj se, dok se nalazi na bolovanju, sudija izuzima od dodjeljivanja predmeta za period za koji je odsutan s posla.

Međutim, ta odredba, a ni bilo koja druga u Pravilniku o CMS-u, ne reguliše šta s predmetom u kojem je sudija već određen da sudi pa nakon toga, kad je saznao da treba da sudi, ode na bolovanje.

Nema, dakle, ništa o tome u Pravilniku pa se zbog toga sve može rastezati iako se ova pravna praznina može brzo popuniti tako što bi, tumačenjem per analogiam, v. d. predsjednica Suda BiH u slučaju da je sudija na bolovanju, mogla primijeniti odredbe Pravilnika o CMS-u koje propisuju određivanje drugog sudije ako se postojeći sudija treba izuzeti od suđenja.

I tako bi se, samo ako ima dobre volje, mogla spriječiti eventualna zloupotreba da se rješavanje krivičnog ili nekog drugog predmeta smišljeno razvlači u beskraj, ko zna za čije sve potrebe.

U suprotnom, ako se to ne učini, a sudija ostane samo mjesec ili nekoliko mjeseci na bolovanju, Sud BiH bi i definitivno bio saučesnik u svemu tome.