Piše: MAJA RADEVIĆ

Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine zakazalo je za 12. juni ove godine javnu sjednicu u predmetu protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i v.d. direktora „Službenog glasnika RS“ Miloša Lukića. Riječ je o razmatranju žalbi na prvostepenu presudu zbog neizvršavanja odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta kojom je Dodik osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja političke dužnosti predsjednika RS-a, dok je Miloš Lukić oslobođen optužbe.

Ishod ove odluke označit će novu prekretnicu u ionako krhkom političko-sigurnosnom ambijentu Bosne i Hercegovine i sigurno je da se država nalazi pred jednim od najvažnijih trenutaka poslijeratne pravosudne prakse. Kakva god da bude, konačna presuda Miloradu Dodiku neće biti samo pravna, već i duboko politička, a njene posljedice će se osjetiti daleko izvan zgrade državnog Suda u Sarajevu.

Prvi scenarij: Pravosnažno oslobađanje Milorada Dodika

U slučaju da Apelaciono vijeće ukine prvostepenu osuđujuću presudu i oslobodi Milorada Dodika optužbi, nema sumnje da će predsjednik RS takvu odluku politički kapitalizirati i iskoristiti kao nepobitni argument za svoje ranije tvrdnje da su optužbe protiv njega bile politički motivisane, odnosno da visoki predstavnik Christian Schmidt nema legitimitet da nameće zakone u BiH. Ovakav ishod Dodik bi iskoristio za dodatnu delegitimizaciju državnog nivoa vlasti i pravosuđa. Bez obzira na centralnu potjernicu Suda BiH za Dodikom, Radovanom Viškovićem i Nenadom Stevandićem zbog sumnji za rušenje ustavnog poretka, koja je i dalje na snazi, oslobađajuća presuda dodatno bi ojačala Dodikovu poziciju unutar entiteta RS i marginalizovala opoziciju protiv koje vlasti RS-a posljednjih mjeseci intenzivno kreiraju narativ “izdajnika”.

Ukidanje prvostepene presude bi potencijalno ohrabrilo nastavak secesionističkih poteza iz RS, s manje bojazni od institucionalnih sankcija. Dugoročno bi ovakav ishod otvorio put za institucionalno normaliziranje paralelnih mehanizama odlučivanja unutar RS na kojima Dodik, Stevandić, Višković i ostali predstavnici vlasti entiteta već mjesecima ustrajavaju, ohrabreni nesposobnošću sigurnosnih agencija da uhapse “bjegunce” koji se slobodno kreću, putuju i održavaju međunarodne kontakte.

U Federaciji BiH, naročito među bošnjačkim političkim akterima, ali i u dijelu međunarodne zajednice, oslobađanje Dodika bi moglo biti doživljeno kao kapitulacija pravne države pred političkim pritiscima. To bi izazvalo dodatna zaoštravanja retorike o nefunkcionalnosti BiH, a ovakva odluka bi ozbiljno ugrozila povjerenje u pravosudni sistem i dovela do novih političkih zahtjeva političara iz Federacije za reformom pravosuđa.

Drugi scenarij: Potvrda prvostepene osuđujuće presude

Ukoliko Apelaciono vijeće potvrdi raniju presudu kojom je Dodik proglašen krivim za nepoštivanje odluka visokog predstavnika, i to će značiti dodatno produbljivanje političke destabilizacije i institucionalnih blokada u državi. Narodna skupština RS bi u ovom slučaju vjerovatno donijela nove odluke kojima se podriva rad državnih institucija i onemogućava njihovo djelovanje na području RS, a moguće je i da će Dodik u tom slučaju krenuti u konačno raspisivanje referenduma o statusu Republike Srpske koji je do sada više puta najavljivao.

S druge strane, potvrda prvostepene presude Suda BiH mogla bi ohrabriti i druge države Evropske unije da uvedu sankcije Dodiku, uključujući zamrzavanje imovine i zabranu putovanja. U kontekstu evropskih integracija BiH, ovakav razvoj događaja bi vjerovatno podstakao pozive međunarodne zajednice za odlučnije reforme i ustavne promjene. No, izvjesno je da bi Dodik ignorisao pravosnažnu presudu i uprkos zabrani Suda nastavljao obavljati funkciju predsjednika RS-a, a pravosudne institucije i policijske agencije bi se u tom slučaju našle na dodatnom ispitu – kako ga spriječiti u tome?

Mnogo toga u ovom slučaju ovisit će i o stavu HDZ-a BiH i Dragana Čovića koji do sada nije pokazao dovoljnu spremnost da se odrekne Milorada Dodika kao političkog partnera, no to bi se u slučaju potvrde prvostepene presude moglo preko noći promijeniti. Čović je pragmatičan političar i jasno mu je da postoji velika razlika između saradnje sa Dodikom za kojeg i dalje postoji kakva-takva mogućnost da se pregovorima izvuče iz situacije u koju je sam sebe doveo, i podrške onom Dodiku kojem bi pravosnažnom presudom bilo definitivno zabranjeno političko djelovanje. Konačno izbacivanje SNSD-a iz državne vlasti ograničilo bi Dodikove poteze isključivo na entitet RS i onemogućilo mu daljnju blokadu rada bh. institucija, a takva izolacija značila bi i njegov politički kraj – bez obzira na to hoće li ostati na slobodi ili se naći iza rešetaka. Bio bi to na koncu i svojevrstan trijumf stranaka Trojke koje su započele ovaj proces, ali ga zbog niza nedovoljno promišljenih poteza nisu uspjele dovesti do kraja.