Dok evropske zemlje ubrzano diverzificiraju izvore gasa, Bosna i Hercegovina još uvijek tapka u mjestu – zarobljena između političkih blokada, stranih utjecaja i strateške nesvjesnosti. Južna interkonekcija postaje više od infrastrukturnog projekta – ona je pitanje suvereniteta, upozorava stručnjak za sigurnost i viši asistent na Katedri za sigurnosne studije Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije UNSA Kenan Hodžić.

Hodžić je nedavno u Centru za geopolitička istraživanja GEOPOL objavio opsežnu analizu po ovom pitanju u kojoj navodi kako Evropa mijenja energetski kurs. Nakon ruske invazije na Ukrajinu, stari kontinent odlučio je raskrstiti s energetskom ovisnošću o Rusiji i krenuti ka sigurnijim, zelenijim i strateški održivim izvorima. No, dok ubrzano šire LNG terminali, Njemačka razmišlja o otvaranju nuklearki, susjedna Hrvatska povećava kapacitete Jonsko-jadranskog gasovoda, Bosna i Hercegovina – i dalje ovisi o jednom jedinom pravcu snabdijevanja: onom iz Srbije, preko Zvornika. Bez alternativnog rješenja.

Pitanje Južne interkonekcije, koja bi povezala BiH na alternativni izvor gasa preko Hrvatske, već godinama je tema političkih trzavica, blokada i opstrukcija. Iako se čini kao tehnički projekat, stručnjaci upozoravaju – radi se o jednom od najvažnijih sigurnosno-političkih pitanja za budućnost zemlje.

Gas kao oružje

„Energetska sigurnost postala je temeljni sigurnosni faktor i oružje geopolitičkog utjecaja“, kaže za Slobodnu Bosnu dr. Kenan Hodžić, stručnjak za sigurnost i vanjsku politiku.

Prema njegovim riječima, zemlje koje nemaju mogućnost izbora u energetskom snabdijevanju su ujedno i najranjivije.

„Jedini gasovod koji trenutno opskrbljuje BiH dolazi iz Srbije, a znamo ko stoji iza srbijanskog energetskog sektora. Kad nemate alternativu, vi ste strateški zarobljeni – i to nije više samo ekonomsko, već duboko političko pitanje“, kaže Hodžić.

Južna interkonekcija – ključ u političkom blatu

Južna interkonekcija – projekt koji bi BiH povezao s hrvatskim plinskim sistemom i LNG terminalom na Krku – još uvijek je u fazi planiranja. Iako EU projekt smatra prioritetnim i nudi finansijsku i tehničku podršku, unutar BiH se vodi neprekidna politička borba: gdje će ići trasa, ko će upravljati gasovodom, i hoće li se projekt uopće realizirati.

„Ono što gledamo oko Južne interkonekcije nije tehnička rasprava – to je klasična hibridna igra u kojoj se energetska ovisnost koristi za zadržavanje političke kontrole i blokiranje evropskog puta BiH“, naglašava Hodžić.

Projekat je posebno napadan od političkih struktura u RS-u, koje insistiraju na „ravnopravnosti“ kroz paralelni projekat Istočne interkonekcije, koja bi išla isključivo preko Srbije – zadržavajući vezanost za ruski gas.

Ko se boji diverzifikacije?

Eksperti upozoravaju da ovakva politička klima ne služi interesima građana, niti ekonomiji, već samo produžava zavisnost i nesigurnost.

„EU nas poziva da se priključimo Jonsko-jadranskom koridoru, a mi to odbijamo pod izgovorima. To je kao da vam neko nudi sigurnosni pojas dok auto ide ka litici – a vi pitate koje je boje“, slikovito opisuje Hodžić.

Dok Hrvatska i Albanija jačaju LNG kapacitete, a Crna Gora ubrzava tranziciju, BiH ostaje izolirana i ranjiva.

No Hodžić podsjeća da dok naši političari vode rovovsku borbu oko vlasništva i trasa, vrijeme curi. Južna interkonekcija nije savršen projekat, ali je jedina realna šansa da Bosna i Hercegovina napravi prvi korak ka energetskoj nezavisnosti u djelatnosti gasa. Bez nje, ostat ćemo u energetskoj izolaciji – podložni pritiscima, ucjenama i vanjskim agendama.

I to ne zato što ne možemo bolje – nego zato što to neki i ne žele.

(S. H.)