Kvadrati političara, koji daleko nadilaze zvanične prihode, kod građana, čini se, ne izazivaju čuđenje, a još manje bijes. Naročito ako im je cijena nekoliko stotina "prihvatljivih" hiljada.

Nakon što su medije preplavile informacije o stanu vrijednom pola miliona KM, koji je predsjedniku PDP i gradonačelniku Banjaluke Drašku Stanivukoviću, kako on tvrdi, priuštila porodica, mahom su nam se javljali građani, ali ne da upitaju „kako“, nego „zašto pišete o njemu, a ne o onima koji imaju cijele zgrade“.

Kažu, onda, i onu koja je, kod nas, postala klasika – nije on prvi, ni posljednji, ali i savjetuju da izvještavamo o onima koji kupuju zgrade, a ne „jedan stan“, piše Srpskainfo.

Čini se da je, ipak, u ovom drugom. Jer, kada naviknemo da ne pitamo – kupovina tamo nekog stana postaje normalna pojava, a sistem “nenormalan”.

Istina, teško je procijeniti ko je, među komentatorima bot, ko samo pristalica, ko je objektivan, a ko, možda, samo apatičan, ali ne možemo, a da se ne zapitamo – da li smo postali tolerantni na “manje zlo”, jer je onog velikog, previše?

Aleksandar Žolja iz Helsinškog parlamenta građana Banjaluka kaže smo izgubili moralni kompas, u moru korupcije, kriminala, nepotizma i kršenju zakona od strane pojedinaca, pa i institucija.

-Možda Stanivukovića pravdaju, jer ima dosta gorih od njega, što ne znači da on, kao jedan od uticajnih političara budućnosti Republike Srpske, ne bi mogao da nam napravi probleme, da postane car umjesto cara ili Dodik umjesto Dodika. Pitanje je ko su ti ljudi, da li su plaćeni, da li stvarno tako misle, ali definitivno ima građana koji kažu – zašto sada njega ispitujete, a imate neke druge. Zvaničnici, što su viši, to su zaštićeniji. Imam osjećaj da ih je nemoguće procesuirati – smatra Žolja.

Žolja kaže da, kada sagledamo našu istoriju u posljednje tri decenije, shvatimo da nije ni čudo što ljudi traže „manje zlo“.

-Gubimo kompas da budemo pravno društvo, a onda i pravna država. Mi već 30 godina gledamo, trpimo, povlačimo se, ne ustajemo, nismo reagovali na razne vrste korupcija, tako da smo sada došli u situaciju da građani više nisu sigurni kako da reaguju – ističe on.

Komunikolog Mladen Bubonjić kaže da je ovdje odavno prisutan fenomen države koja se kuva u vodi i da je to vidljivo na mnogim problemima, koji se građana tiču i direktnije, od same kupovine stanova.

-To su poskupljenje goriva, životnih namirnica i slično. Nakon početnog gunđanja, građani prihvate činjenično stanje i nastave dalje. Ili se povećava broj građana koji su rezignirani, što dovodi do isključivosti ili latentne agresije ili se povećava se broj apatičnih građana. Ovo drugo je češći slučaj. Građani postaju svjesni da je gotovo nemoguće promijeniti situaciju iz njihovog ugla. Nemaju nikakav drugi instrument, nego da izražavaju svoju volju na izborima i da biraju predstavnike koji bi mogli da pokrenu promjenu. Ali, od izbora do izbora, oni vide da, za koga god da glasaju, promjena nema i onda upadaju u društveno-političku apatiju. Zato i ne čudi ako neko kaže „pustite ga, možda ima i gorih“ – zaključio je Bubonjić.