Banjalučka politička analitičarka Tanja Topić govorila je za „Slobodnu Bosnu“ o politikama pozicije i opozicije u bh. entitetu Republika Srpska. Analizirala je stanje u opoziciji u tom bh. entitetu te otkrila očekuje li skoro privođenje pravdi bjegunaca od pravosuđa Milorada Dodika, Nenada Stevandića i Radovana Viškovića.

Razgovarao: MARIO ILIČIĆ

Svjedočimo previranjima u redovima opozicije u bh. entitetu Republika Srpska. U SDS-u su sve glasnija negodovanja rukovođenjem stranke, dok u isto vrijeme predsjednik Milan Miličević ne vidi ništa sporno u kritikama koje stižu iz vlastitih redova. Nedavno ste kazali da bi iza svojevrsne pobune u SDS-u mogao stajati režim Aleksandra Vučića, a razlog bi mogla biti i Miličevićeva podrška studentima u Srbiji koji mjesecima masovno demonstriraju tražeći smjenu režima i raspisivanje vanrednih izbora. Koliko su opasna uplitanja Beograda ali i Zagreba u političke prilike u BiH?

-Dovoljno je da vlast u Beogradu i Zagrebu kihne, mi u BiH se iste sekunde prehladimo. I to jako. I ta prehlada je postala hronična. Ne bi bio problem da Beograd i Zagreb "brinu" o Srbima i Hrvatima u BiH, ali ne šaljući protivrječne, ucjenjivačke i opasne poruke.

Aleksandar Vučić je u nekoliko navrata  govorio kako poštuje teritorijalni integritet BiH, dok je u isto vrijeme pored njega stajao predsjednik RS, pričajući o različitim scenarijima kao nezavisna RS, mirno razdruživanje, secesija, pridruživanje Srbiji, vojni savezi sa nekim drugim državama... Na drugoj strani, Hrvatska ima konstruktivan pristup dajući podršku za ulazak BiH kako u EU tako i NATO, ali pod uslovima koji su klasična politička ucjena.

Ili će biti kako traži HDZ BiH ili od integracije ništa.

Istovremeno se čuvaju leđa onim političkim akterima iz BiH koji javno zagovaraju euroskepticizam i predviđaju skori krah EU. O posljedicama i napetostima koje su izazvali koncepti „srpskog sveta“ da ne govorim. Direktno miješanje u izborne procese kako u RS-u tako i u Srbiji sa ove strane duboko su kompromitovali transparentne i fer izbore i devalvirali demokratiju.

Godinama svjedočimo podaničkom odnosu pozicije i opozicije u RS-u u odnosu na vlasti u Srbiji. Milorad Dodik, predsjednik bh. entiteta Republika Srpska, ranije je bio u odličnim odnosima s bivšim predsjednikom Borisom Tadićem, a danas je u još boljim odnosima s Tadićevim političkim suparnikom Aleksandrom Vučićem. Postoji li uopće na političkom spektru u Republici Srpskoj politička opcija koja ima vlastite stavove bez podaništva prema službenom Beogradu?

-Jedina politička snaga iz RS-a koja javno osporava uticaj vlasti iz Srbije u BiH, prvenstveno u RS-u je Lista za pravdu i red Nebojše Vukanovića. Sam Vukanović iznio je javno politički stav koji ga je svrstao u protivnike politike podaništva prema Beogradu. Vukanović je podržao studentske proteste, i nije imao otpora u redovima sopstvene stranke, za razliku od preddjednika SDS-a, koji se suočava sa udarima iz sopstvene stranke. To nam pokazuje kako Beograd kontroliše neke od SDS funkcionera za razliku od Vukanovićeve stranke koja je jedina autonomna u odnosu na Beograd.

Imali smo mi u ranijim izbornim kampanjama jasno pozicioniranje i podršku političkog vrha Srbije prema Mladenu Ivaniću, političarima iz Partije Demokratskog Progresa, javno se upiralo prstom u britanske obavještajce i njihov angažman u podršci PDP-u, no nikada nisu objavljeni dokazi.

No to nije bila prepreka novim mladim nadama u rukovodstvu PDP-a za održavanje bliskih veza sa  Beogradom. I postoji treća isto tako paradoksalna vrsta odnosa dijela opozicije iz RS sa vlastima u Beogradu - iako javno i oštro kritikuju politiku Milorada Dodika, kojeg Aleksandar Vučić svesredno podržava, bez ulaženja u odnose iza kulisa, dok zdušno stoje u stroju i na liniji politike predsjednika Srbije.

Kada govorimo o poziciji i opoziciji u bh. entitetu RS, sasvim je jasno da Dodikov SNSD opstaje na vlasti zbog impotentne opozicije. Može li opozicija pobijediti SNSD na izborima ukoliko kao i do sada ima potpuno istu retoriku i programe kao i vladajući režim?

-Nisu jedini, a mislim ni najvažniji problemi opozicije istovjetna retorika i programi kao i u vladajućih. To je složen i slojevit problem, nastao kao posljedica klijentelizma i korupcije kao opštih pošasti ovog društva.

Dio opozicije je, zapravo, produžena ruka vlasti, dio političara jedva čeka da im gospodar baci mrvice sa stola, dio može nesmetano da se bavi biznisom, jer bez blagoslova vlasti, ne bi mogli da rade... Vidimo i da je opozicija sve razuđenija, nejedinstvena, vidimo da su vrlo blizu da zadaju ozbiljan udarac vladajućima i umjesto da se fokusiraju na to, oni putem medija otvaraju unutarstranačke sukobe i iznose prljav veš. Godine su potrošili u defanzivi skidajući stigmu da su izdajnici i strani plaćenici i to od onih koji su prigrabili tapiju nad patriotizmom, šurujuci sa strancima, "političkim Sarajevom", i ubjeđujući građane da ih tako štite od hrvatskog i bošnjackog nacionalizma.

Za to vrijeme kao rezultat ostala je pustoš - ideološka, vrijednosna, kulturološka, privredna, demografska i frustrirana opozicija i građani.

Američka administracija u Bosni i Hercegovini, čini se, rješavanje političkog gordijevog čvora u BiH prepustila je europskim silama, Velikoj Britaniji, Francuskoj i Njemačkoj. Upravo te zemlje najjači su zagovaratelji europskog puta BiH ali i zemlje koje jasno osuđuju secesionističku retoriku Dodikovog režima. S druge strane, Dodik, čini sve da pokuša izlobirati ukidanje američkih sankcija za sebe i svoju obitelj koju su na „crnu listu“ upravo „upisali“ upravo u prvom predsjedničkom mandatu Donalda Trumpa. Kakav rasplet situacije očekujete?

-Nalazimo se u vrtlogu sankcija i ta saga je dosta kontroverzna.

Kada su ih SAD uvele, reakcija je bila - podsmijeh. Vremenom su se slavile Trumpove pobjede i Murphijev odlazak kao dan kada će sankcije biti ukinute. Iako sankcionisanima nije bilo stalo do istih, utrošeni su milioni poreskih obveznika u njihovo ukidanje. Kada je Njemačka  uvela personalne sankcije reagovale su "duge cijevi". Trumpova Amerika se hvali na velika zvona, Njemačka se napada da "hoće  sa Srbima završiti ono što joj nije pošlo za rukom u Drugom svjetskom ratu". Opasni su ovo narativi, kao da se ne razmišlja o posljedicama. Kakav rasplet očekujem? Teško je u uslovima nepredvidljivih Trumpovih poteza predvidjeti šta ce učiniti kada BiH dođe na red, možda je olakšavajuca okolnost što nismo u fokusu. Istovremeno ovo je prilika za EU, biti ili ne biti, da konsoliduje svoje redove i posveti se svom - evropskom dvorištu.

Uskoro se bliži i drugostupanjska presuda Miloradu Dodiku za rušenje ustavnog poretka. Bjegunci, Milorad Dodik, Nenad Stevandić i Radovan Višković još uvijek nisu privedeni pravdi, a s druge strane najavljuje se povratak Darka Ćuluma na čelo SIPA-e. Ima li odlazak Ćuluma s čela SIPA-e političku pozadinu i koliko je realno očekivati da bjegunci od pravosuđa budu privedeni pravdi?

-Iluzija i povjerenje u vladavinu prava, prepuštanje domaćim institucijama da rade svoj posao, te povjerenje u rad policijskih agencija bili su kratkog daha. Sve ovo što živimo zadnjih mjeseci pokazalo je svu apsurdnost prakticiranja politika u BiH.

O kojem profesionalnom integritetiu ovih institucija možemo govoriti ako su čelni ljudi tih agencija regrutovani iz političkih partija, po nalogu stranačkih šefova. Oni su im dužni pokazati lojalnost, ne zakonima i Ustavu, jer su sve "postigli zahvaljujući stranci". Drugi apsurd je da se zakoni koje je poništila Narodna skupština RS primjenjuje na sve, uz izuzetak Dodika, Viškovica i Stevandića. Sljedeći apsurd je tražiti da njihov posao odrade "stranci", ti isti na koje se sipa drvlje i kamenje. Pa taj licemjeran odnos međunarodnog faktora koji velikodušno prepušta domaćim akterima da riješe probleme, isti oni za koje znaju da su temelji njihove vladavine politička kourpcija, da su autokrate koji krše ljudska prava, guše slobodu medija i mišljenja, koji su devastirali institucije i razorili demokratiju.

Kad zbrojimo sve ove paradokse, teško je povjerovati da će privilegovana kasta političara izgubiti bilo šta od svojih privilegija. Siromašnim podanicima ostaje da dižu Facebook bune čime sebe utvrđuju kao saučesnike u priči o sustavnom propadanju.