Nakon sedmica neuspješnih razgovora o primirju, koje je potaknuo američki predsjednik Donald Trump, ali je u njima učestvovao  tek djelomično, rat između Rusije i Ukrajine ponovno se razbuktava, brutalnije nego dosad i s većim ulozima.

U posljednje dvije sedmice zabilježeni su rekordni ruski raketni napadi na ukrajinske gradove te spektakularni ukrajinski napadi dronovima na ruske strateške bombardere, duboko unutar neprijateljskog teritorija. No sve je to tek uvod u ono glavno: veliku rusku ljetnu ofanzivu kojom predsjednik Vladimir Putin želi slomiti ukrajinski moral i ostvariti pobjedu po svaku cijenu.

Napadi na Kostjantinivku

Mnogi ukrajinski gradovi i vojnici pripremaju se za ono što bi mogla biti konačna bitka. Kostjantinivka, grad koji je na rubu ratne zone još od 2014., sada se nalazi u fokusu interesa. Rusija ga smatra logističkim središtem ukrajinske vojske u regiji Donbas i ključem za osvajanje posljednjih ukrajinskih uporišta, pa na grad svakodnevno pada do 25 vođenih bombi.

Ruske snage ga opkoljavaju s juga, istoka i zapada. Načelnik policije Dmitri Kirdajapkin dobro poznaje rusku strategiju: ubijanje, rušenje, pa ponavljanje tog postupka sve dok od mete ne ostane ništa. To je vidio još 2014. kao časnik u Horlivki i tijekom opsade Mariupolja 2022. Danas njegovi ljudi i medicinari rade iz podruma i jure ulicama u blindiranim kombijima zaštićenim rešetkama zbog kojih izgledaju poput ogromnih roštilja.

Nova meta je Sjever

Ukrajinska obavještajna služba vjeruje da će Kostjantinivka i obližnji Pokrovsk biti u središtu ruske ljetne kampanje. Istovremeno, javlja se zabrinutost i za sjeveroistočnu regiju Sumi, gdje je Rusija nagomilala 50.000 vojnika, koristeći sličnu taktiku kojom je Ukrajina prošle godine provodila prekogranične napade oko Kurska.

Prvi put otkako je rat započeo, Rusija napreduje na sjeveru gotovo jednako brzo kao i u Donbasu, i to zato što su ukrajinske odbrambene strukture tamo loše prilagođene novom tipu ratovanja dronovima. Stanovništvo pograničnih sela je evakuirano, a izbjeglice svjedoče o rojevima jeftinih dronova koji često eksplodiraju još u zraku. Vojni izvori kažu da očekuju da će, kad Rusija uspostavi tzv. sigurnosnu zonu, preusmjeriti glavni fokus na Donbas i Zaporožje, gdje će se nastaviti iscrpljujuće ratovanje koje je krajolik te regije pretvorilo u nešto nalik na mjesečevu površinu.

Borbene linije se u korist Rusije nisu značajno pomaknule zadnje tri godine. No ukrajinski izvori navode da zarobljeni ruski časnici tvrde kako se nadolazeća kampanja predstavlja kao „posljednji pokušaj“ da se slomi ukrajinski otpor. Mikhailo Kmetiuk, zapovjednik elitne ukrajinske bespilotne jedinice Typhoon koja djeluje kod Pokrovska, kaže da ruski zapovjednici nastavljaju slati ljude u borbu ne štedeći njihove živote, prenosi The Economist.

Osam od deset regruta biva ubijeno, tvrdi on, ali unatoč tome ruski ljudski val ne prestaje. Rusija svakog mjeseca regrutuje između 10.000 i 15.000 ljudi više nego Ukrajina, i to tako da im nudi visoke novčane bonuse, dok se Ukrajina oslanja na regrutaciju koja izaziva podjele u društvu.

Ruski gubici rastu

Neki Ukrajinci ipak sumnjaju da Rusija uopće može probiti ukrajinsku odbranu. Prevladavajući način borbe, temeljen na malim pješačkim grupama kako bi se izbjegla izloženost dronovima, onemogućava brzo napredovanje, a ruski gubici su visoki. Rusija još uvijek nije pokazala da može probiti linije i zatim to iskoristiti za brza ili značajna osvajanja.

“Posljednja velika ruska ofanziva završila je u maju 2022., nakon pada Mariupolja”, kaže Roman Kostenko, pripadnik specijalnih snaga, zastupnik u parlamentu i predsjednik parlamentarnog Odbora za odbranu i sigurnost. “Nisu uspjeli zauzeti Kostjantinivku više od tri godine. O kakvoj strategiji uopće pričamo?”

Dronovi mijenjaju pravila

Drugi vojnici nisu toliko optimistični. Ključna prednost Ukrajine bila je dominacija u ratovanju dronovima, ali sada i to polako nestaje. Eduard, časnik 93. brigade, tvrdi da je Rusija preuzela vodstvo u tzv. “maratonu dronova na prvoj liniji bojišta”. Nova ruska jedinica Rubikon pravi velike probleme kod Kostjantinivke i Pokrovska, presijecajući ukrajinske opskrbne linije i do 40 km iza fronte. Prvi put je viđena kod Kurska 2024. godine, a izravno je podređena ruskom Ministarstvu obrane te se čini vrlo učinkovitom i dobro opremljenom.

Rubikon koristi velike matične dronove, koji imaju funkciju sličnu nosačima aviona i koji lansiraju manje dronove povezane optičkim kablovima. Saradnja s Kinom postaje očita, posebno kod izviđačkih dronova koji su “oči bojišta“. Kina odbija prodavati takve dronove Ukrajini, dok, prema predsjedniku Volodimiru Zelenskom, omogućuje njihovu proizvodnju Rusiji.

Ipak, situacija nije jednostavna ni za Ruse. Ukrajina je, primjerice, nedavno pogodila tenk skriven u hangaru čak 42 km daleko od svojih linija. No najnoviji modeli dronova otpornih na ometanje lete tako visoko da ih se može srušiti jedino protuzračnim sistemima kratkog dometa, poput američkih “Hawkova” ili starih sovjetskih “Bukova”, kojih Ukrajini kronično nedostaje.

Završetak rata nije na vidiku

Tri godine i četiri mjeseca nakon početka rata, Ukrajina i dalje vjeruje da može izbjeći kolaps ratišta. Ipak, između kolapsa i zadržavanja odbrambenih linija postoji mnogo neželjenih, ali mogućih scenarija. Vjerovatan ishod ruske ljetne ofanzive jest da neće doći do jasne pobjede ni poraza.

No, Putin će možda moći pokazati neki pomak na karti koji će mu biti dovoljan izgovor da nastavi rat. “Najveći problem s Rusima je što mogu podnijeti gubitke”, kaže Kirdajapkin. “Naši su gubici manji, ali mi ih osjećamo puno dublje.” Koliko god bili bolni, ti gubici ne znače da bi rat uskoro mogao završiti. Dapače, očito je da se svi pripremaju za njegov nastavak, i to dugotrajan.

Nakon spektakularne ukrajinske operacije Paukova mreža, u kojoj je uništen znatan dio ruske strateške bombarderske flote, Kremlj je reagirao gotovo trenutačno novim napadima na Harkiv. Istovremeno, Donald Trump otkrio je kako mu je Vladimir Putin lično obećao osvetu, a analitičari upozoravaju kako Rusija, čija je ekonomija sada praktički ratna, zapravo lakše podnosi nastavak borbi nego mogući mir.

Ukrajina ne mora baciti karte na stol

Osim toga, svi izvještaji pokazuju da Rusija može podnijeti velike gubitke u zračnoj moći kakve joj je nanijela Paukova mreža. Kako je primijetio Franz-Stefan Gady iz Međunarodnog instituta za strateške studije, “usprkos njegovoj složenosti, kreativnosti i hrabrosti, izravan utjecaj ovog napada na ruske operacije u Ukrajini vjerojatno će biti ograničen.” Rusija za krstareće raketne napade koristi tek manji broj bombardera, pa će, iako ovi gubitci nisu beznačajni, moći nastaviti s takvim operacijama.

Uz to, komentatori i političari, uključujući američkog potpredsjednika JD Vancea, ukazuju na dugoročnu rusku prednost u ljudstvu i materijalnim resursima kao dokaz da Ukrajina ne može pobijediti u iscrpljujućem ratu.Ipak, Sjedinjene Države još uvijek nisu ukinule svoju podršku Kijevu. No i u slučaju da se to dogodi, europske zemlje pristale su promijeniti strategiju: umjesto da se pripremaju za slanje mirovnih snaga nakon završetka rata, sada su usredotočene na jačanje vojne pomoći Ukrajini tokom samog sukoba, prenosi Telegram.

 Kako je nedavno napisao Dmitro Kuleba, referirajući se na Trumpovu famoznu izjavu u Ovalnom uredu prema kojoj Ukrajina “nema adute” za pobjedu protiv Rusije: “Ukrajina bi sigurno mogla imati bolje karte, ali nije u takvoj situaciji da bi sad trebala odustati od partije.” Drugim riječima, Ukrajina je također spremna nastaviti ratne napore.

Ni Putinov pad možda ne bi pomogao

Ali ako ni ovaj napad nije dovoljan za preokret, što bi moglo biti? Što bi zapravo predstavljalo prekretnicu u ovom sukobu? Neki smatraju da je, budući da je invazija de facto “Putinov rat”, jedini način da on završi Putinova smrt ili uklanjanje s vlasti. No, čini se da podrška ratu, barem unutar ključnih političkih krugova ruske vlasti, nadilazi samog Putina.

Njegove imperijalne zablude, temeljene na težnji da oživi Rusko Carstvo, možda jesu glavni motiv za nastavak rata, ali ruski interesi u pogledu kontrole, dominacije pa i aneksije cijele Ukrajine, kao i duboko nepovjerenje prema Zapadu, nisu ograničeni samo na njega.

Obje strane imaju kapaciteta za daljnji rat

Druga mogućnost je da se, kao u nekim prošlim velikim europskim ratovima, neka vanjska sila izravno uključi u sukob i radikalno promijeni odnos snaga. Ali i to se čini malo vjerovatnim. SAD pod vodstvom Trumpa možda neće napustiti Ukrajinu, no teško je zamisliti da bi se izravno uključio u rat u njezinu korist, ili dopustio europskim saveznicima da to učine. Stoga se i dalje krećemo putem koji vodi ili prema nekoj verziji iransko-iračkog rata, ili prema zamrznutom sukobu nalik Korejskom ratu.

Ukratko, tokovi ratišta su nepredvidivi i povremeno nagli. Jedna strana može izgledati kao da gubi kontrolu, pa iznenada ostvariti taktičku pobjedu, kao što je to učinila Ukrajina prošlog vikenda. Ali u ratu iscrpljivanja kakav Ukrajina i Rusija trenutno vode, materijalna i strateška izdržljivost važnije su od taktičke domišljatosti. A ono što je prošlosedmični ukrajinski uspješan napad najjasnije pokazao jest da obje zemlje još uvijek imaju kapacitet za dugotrajno vođenje rata.