Nekada je bilo sasvim uobičajeno da otac bude taj koji zarađuje, dok majka ostaje kod kuće, brine se o djeci i vodi domaćinstvo. Iako se društvene uloge s vremenom mijenjaju, u nekim zemljama taj tradicionalni model i dalje, barem djelimično, opstaje – često iz ekonomskih razloga, piše Dnevno.hr.

U Velikoj Britaniji i Irskoj, na primjer, troškovi vrtića su toliko visoki da mnogim porodicama jednostavno nije isplativo da oba roditelja rade. Naknada za vrtić nerijetko „pojede“ gotovo cijelu jednu mjesečnu platu. Zbog toga se mnoge žene odlučuju napustiti posao dok djeca ne krenu u školu. Čak i tada, veliki broj njih radi samo pola radnog vremena jer nema organizovane brige o djeci prije i poslije nastave, što dodatno otežava zaposlenje u punom kapacitetu. Kakva je situacija u Hrvatskoj i je li nekad bilo lakše odgajati dijete s jednom platom, pokušali su odgovoriti brojni građani u raspravi pod temom „Zašto je danas nemoguće biti domaćica“.

„Majka je bila domaćica i uspijevali smo živjeti od očeve plate i nešto dodatnog posla s njegove strane. Bilo nas je petero. Danas otac radi isto kao i prije, plus majka ima svoj posao, a opet im malo ostaje. Logično bi bilo da imaju puno više jer više nemaju troje djece na grbači. Žena i ja radimo zajedno i jedva držimo neku pozitivnu nulu, iako imamo puno manje kvadrata. Pitali su nas zašto nemamo djecu. Pa eto, otac s dva posla = majka i troje djece. Danas, muž i žena rade poslove = pozitivna nula“, opisao je svoju situaciju korisnik ‘longjump555333’ na Redditu. Mnogi su mu komentarisali kako su u vrijeme komunizma žene uglavnom bile zaposlene, a rijetke su ostajale kod kuće da brinu o djeci. Također, troškovi su bili manji i malo ko je imao standard života na koji smo danas navikli.

Foto: Unsplash/Pixabay

Ljudi su živjeli skromnije

„Cijene svega konstantno rastu, a plate nikad ne prate taj porast. Bilo je više baka-servisa. Sad, ako dijete ne dobije mjesto u gradskim jaslicama, moraš iskeširati 400+ eura za privatne. Ljudi su živjeli skromnije. Nije bilo tri rođendanske proslave za svako dijete, od kojih samo ona u igraonici košta 300+ eura. Nije bilo milion poklona za svaki rođendan, Božić, Uskrs i svaki mogući izmišljeni praznik. Djeca nisu išla na pet aktivnosti.

Nisu imali na šta da troše (barem je tako bilo kod mojih). Moja mama uvijek spominje kako su imali novac, ali nisu imali toliki izbor, niti su ih stalno bombardovali idejama da nisi sretan ako svaki vikend ne putuješ. Nisu trošili novac na 'neophodne' stvari za djecu. Danas niko ne može živjeti bez sokića, čajeva, kupovnih kašica i smokića. Pelene – ranije su djeca puno ranije prestajala nositi pelene jer se nikome nije dalo poslije godinu dana prati platnene. Sada po 3+ godine nose pelene koje nisu jeftine. Nije bilo naručivanja hrane. Jelovnik nam je bio skromniji, posebno za vrijeme rata.“

„Da, sadašnje generacije roditelja i bake rade, dok je to ranije bilo rjeđe. U Jugoslaviji je dosta žena radilo, ali je 90-ih mnogo njih poslano u prijevremene penzije pa su se mogle posvetiti unucima.“

Pravo na stan

„Današnje generacije se za djecu odlučuju kasnije, pa su bake i djedovi automatski stariji. Moje su bake unuke dobile kada su imale 40+, a sada je normalno da sa 40 još uvijek imaš malu djecu. To je ogromna razlika jer nije isto brinuti se o malom djetetu sa 40 i sa 60 godina.“

„Svi mladi parovi misle da je njihovo pravo imati svoj stan, dok se prije kuća nadograđivala i svi su živjeli u istom dvorištu. To je glavni razlog nedostatka baka-servisa, a ne posao. Išlo se na njivu raditi i sa 30, i sa 50, i sa 70 godina.“

„Moji baka i djed, ni jedni ni drugi, nisu imali kuću. Mislim, imali su je, ali su oni i šestero braće živjeli na dva sprata. Tako da ne znam gdje bi ti mladi trebali nadograditi kuću. Pa i njihova braća i sestre imaju djecu – trebalo bi jedno 15 spratova da nas sve namire.“

„Otkako znam za sebe, nisam imao tri rođendana, milion poklona niti pet aktivnosti, pa je svejedno uvijek falilo. Isto vrijedi za 95% mojih prijatelja koje znam cijeli život.“

„Možda je kod tebe bilo izuzetak, ali u Hrvatskoj je normalno da oba roditelja rade već više od 60 godina. U Jugoslaviji su žene činile 40% radne snage i nezaposlenost žena bila je samo malo veća nego kod muškaraca. Možda je na selu bilo drugačije, ali svi koje sam ja poznavao imali su oba roditelja koji su radili.“

Radile su u rudnicima i fabrikama

„‘Stay-at-home’ mama doslovno je stvar samo nekoliko germanskih kultura i to isključivo dijela 20. stoljeća. Još u 18. stoljeću žene i djevojčice su radile u rudnicima uglja, tekstilnim fabrikama itd. Reforma rada i prvi zakoni na tu temu doneseni su upravo zbog toga. Radili su to jer su bili ambiciozni. Ljudi su se aktivno iseljavali iz svojih sela na planine gdje su rudnici jer su procijenili da je to bolje za njih. Niko ih nije prisilio. Mogli su ostati na svojim selima i nastaviti uzgajati pšenicu i zob, što je zapravo daleko manje radno intenzivno.“

„Jesu, mogli su, ali kako i u kakvim uslovima? Ja mogu pisati za svoju generaciju 90-ih. Ovo su iskustva iz moje okoline: svi smo živjeli bijedno, nismo imali ništa. Kupalo se jednom sedmično, topla voda je bila samo za vikend. Sve ostalo grijalo se na peći. Centralnog grijanja i takvih luksuza nije bilo.“

„Meni je ovo neshvatljivo jer sam rođena 1992. Moji su oboje radili (tata za pristojnu, mama za mizernu platu), živjeli smo u jednosobnom stanu, grijali se na drva, normalno imali toplu vodu.“

„Da mi muž ima najveću moguću platu, npr. na poziciji direktora svemira, opet bih radila. Isto tako odgajam i svoju kćerku da bude samostalna i ne ovisi o partneru.“