Je li Trumpova Amerika "velika" ili zemlja puna nedoumica i izazova? Niko to zaista ne može razotkriti. Svakog dana mediji širom svijeta pišu i jedno i drugo, a u toj zbrci analiza, komentara i mišljenja teško se snaći. Nema sumnje da Trump na svoj način pokušava vratiti snagu Americi, pokrećući globalni rat carinama, što je u prošlosti viđeno i nije dobro završilo. Mnogi poslovni lideri u samoj Americi su skeptični, iako prvi pokazatelji rasta BDP-a ohrabruju. Neki su optimistični i vjeruju da će predsjednik uspjeti vratiti radna mjesta i fabrike u Ameriku, piše Dnevno.hr.

Dopisnica New York Timesa iz Vijetnama, Alexandra Stevenson, piše o raznim iskustvima američkih biznismena koji imaju poslove i u Vijetnamu. Sanjeev Bahl iz svoje fabrike u Los Angelesu nadgleda oko 250 ljudi koji šiju, režu i obrađuju traperice za brendove poput Everlanea, J. Crewa i Ralpha Laurena. Mjesečno sašiju 70.000 pari traperica. Amerika, inzistirao je, ponovo može proizvoditi stvari. "Ali postoji kvaka."

Operacija funkcionira samo zato što njegova kompanija, Saitex, vodi puno veću fabriku i tvornicu tkanina u južnom Vijetnamu, gdje hiljade radnika proizvode 500.000 pari traperica mjesečno. Trumpove carine poremetile su lance opskrbe, naštetile firmama i usmjerile misli korporativnih čelnika na jedno pitanje: "Ima li Amerika ono što je potrebno za povratak radnih mjesta?", piše novinarka.

Foto: Guliver

Udarac u prazno

Americi u ovom trenutku nedostaju radnici, tehnologija i državna podrška da uhvati korak s azijskim zemljama, koje godinama proizvode za velike američke kompanije. "Postoje neke surove realnosti", rekao je Matt Priest, glavni izvršni direktor trgovačke grupe Footwear Distributors and Retailers of America.

A Trump je, kao i uvijek. Svakog dana ima nešto drugo na umu i jeziku. Prvo je rekao "ne treba nam proizvodnja traperica i majica", ali je istovremeno udario Vijetnamu, gdje se to masovno proizvodi, carinama od 46 posto. Bile su s ciljem da se proizvodnja vrati u Ameriku, tamo gdje to Trump ne želi. Intervenirao je Američki sud za međunarodnu trgovinu i zaustavio carine, a sada se sve vuče u neizvjesnost, uz stalna predsjednikova kolebanja.

"Produženi strah i neizvjesnost koje je donio COVID bili su nepredviđeni", kaže Bahl. "Ništa nam nije moglo pomoći osim instinkta za preživljavanje." Kao odgovor, Saitex je 2021. otvorio fabriku u Los Angelesu. Otkad je Trump najavio uvođenje visokih carina za Vijetnam, poduzetnik Bahl razmišlja o tome koliko više može zaraditi u SAD-u. Rekao je da bi vjerovatno mogao prebaciti oko 20 posto proizvodnje u SAD, u odnosu na današnjih 10 posto.

Vjeruje da bi Saitex mogao biti model za druge kompanije u modnoj industriji. "Mogli bismo biti katalizator hipoteze da se proizvodnja može vratiti u Sjedinjene Države." Ali njegovo iskustvo pokazuje koliko bi to bilo teško. Sve je to računica "na papiru", ali život je ipak nešto sasvim drugo. U Americi nema fabrika takvih razmjera kakvi su potrebni industriji, niti velikih dobavljača patentnih zatvarača i dugmeta. Troškovi rada su visoki. Tu je i problem radne snage: jednostavno nema dovoljno radnika.

Foto: Guliver Images

Romantična ideja

Prema procjenama ekonomista Wells Farga, američke fabrike već se bore s popunjavanjem oko 500.000 radnih mjesta u proizvodnji. Izračunali su da bi se za povratak na vrhunac iz 70-ih godina prošlog vijeka, na koji je ponekad aludirao Trump, morale otvoriti nove fabrike i zaposliti 22 miliona ljudi. Trenutno ima 7,2 miliona nezaposlenih. "Trumpove pooštrene mjere protiv imigracije pogoršale su stvari. Tvornički poslovi preselili su se u inostranstvo, u zemlje poput Vijetnama, koje su imale rastuće stanovništvo i mlade ljude koji su tražili posao kako bi se izvukli iz siromaštva. Budućnost koju Trump zamišlja, s milionima fabričkih poslova, morala bi uključivati imigrante koji traže istu priliku u Sjedinjenim Državama."

Tako se Trumpova ideja velikog povratka proizvodnje u SAD čini kao romantičarski pokušaj vraćanja sjaja zemlji koja više nije prva u svemu. Steve Lamar, glavni izvršni direktor Američkog udruženja za odjeću i obuću, lobističke grupe u industriji, rekao je da postoji jaz između "romantične ideje o proizvodnji" i dostupnosti američkih radnika. "Mnogi ljudi kažu da bismo trebali proizvoditi više odjeće u SAD-u, ali kada ih pitate, ne žele sjediti u fabriki niti žele da im djeca rade u fabrikama", rekao je. "Problem je što nema drugih ljudi u blizini."

Radnici su uglavnom iz Meksika i Salvadora, a njima je sada boravak u Americi neizvjestan. Oko 97 posto odjeće i obuće koju Amerikanci kupuju uvozi se iz finansijskih razloga. Kompanije koje sve proizvode u SAD-u su poput Federal Prison Industries, poznate i kao Unicor, koja za izradu vojnih uniformi zapošljava osuđenike za manje od minimalne plaće, rekao je Lamar.

Razlike u plaćama

"Druge kompanije proizvode neke od svojih modnih linija u SAD-u, poput New Balancea i Ralpha Laurena. Drugi eksperimentišu s modelom proizvodnje malih serija odjeće u SAD-u kako bi testirali dizajne i utvrdili njihovu popularnost prije velikih narudžbi – koje se obično izrađuju u fabrikama u drugim zemljama. Teško je proizvoditi stvari u velikim količinama u Americi."

Za gospodina Bahla, sve se svodi na cijenu osobe za šivaćim strojem. "U Los Angelesu ta osoba zarađuje oko 4000 dolara mjesečno, u Vijetnamu je to 500 dolara", piše novinarka NYT-a i navodi kako je u Saitexovoj fabrici, koju je Bahl osnovao 2012. u provinciji Dong Nai, sat vremena vožnje od Ho Ši Min Cityja, više od desetak šivaćih linija uredno postavljeno i radi šest dana u nedjelji. "Nedavno su stotine radnika gurale dijelove traperica kroz šivaće mašine toliko brzo da su tkanine nakratko izgledale kao da lete. Posao je nadopunjen sofisticiranim mašinama koje mogu istovremeno ušivati etikete na desetak košulja ili laserski iscrtavati istrošene uzorke na više traperica. U blizini, na karuselu s raspršivačem, robot je oponašao precizne pokrete radnika koji prska traperice."

"Brzina je puno veća u Vijetnamu", kaže Gilles Cousin, voditelj pogona koji nadgleda odjel šivanja. Zaključak je da bi Trump, ako zaista želi vratiti radna mjesta, trebao dati neka carinska izuzeća kompanijama poput Saitexa koje više rade u SAD-u. Američke fabrike poput njegove ne mogu se proširiti bez uvoza mnogih komponenti koje se koriste u njihovim gotovim proizvodima. Sa svoje strane, Saitex šalje bal