Dok svijet sa zebnjom osluškuje svaku novu poruku iz Washingtona i Teherana, geopolitičke tenzije ubrzano se bliže tački sa koje nema povratka. Ponovo se pred očima globalne javnosti odigrava poznata drama: prijetnje lidera, pozicioniranje vojske, kao i narativi o "neizbježnosti" intervencije.

No, dok američki predsjednik Donald Trump razmatra naredni potez, ključno pitanje, kojeg navodi naša sagovornica, ostaje – da li je u pitanju strateški plan ili politička iluzija?

Univerzitetska profesorica dr. Edina Bećirević, stručnjakinja za međunarodne odnose, za Slobodnu Bosnu analizira slojevitu i opasnu dinamiku potencijalnog američkog napada na Iran. U njenoj analizi ključni su faktori Trumpovog karaktera, utjecaj izraelskog lobija, ignoriranje obavještajnih procjena i potencijalne posljedice po Gazu i cijeli Bliski istok. 

Da li će SAD bombardirati Iran?

"Sad se već čini da diplomatski put nazad ne postoji. Vojna mašinerija je pokrenuta i prema svim analitičarima uslov koji je Trump ponudio Iranu, a to je 'bezuslovna predaja', iranski režim ne može prihvatiti. Američki analitičari koji se ovih dana bave predviđanjem, da li će Trump donijeti odluku da američka vojska interveniše u Iranu, smatraju da su tu ključna dva faktora: predsjednikov karakter i utjecaj izraleskog lobija na američku politiku.

S druge strane ima i onih koji smatraju da ta dva faktora djeluju jedan uz drugi. Ako Trump naredi napad na Iran to će biti zato što se njegov ego savršeno uklapa u strateške ciljeve izraelskog lobija, a to je da se unište kapaciteti Irana da proizvedu nuklearno oružje", navodi Bećirević.

Trumpov karakter

Bećirević u analizi navodi da otkako je Trump započeo svoj drugi mandat u Bijeloj kući, jasno je da on želi biti predsjednik kojeg će Amerika zapamtiti. O tome svjedoče odluke iz sfere i vanjske i unutrašnje politike koje je donosio i u prethodnom i u ovom mandatu.

"Odluke je donosio impulsivno, objavljivajući ih preko društvenih mreža, od preseljenja američke ambasade u Jerusalem, ubistva Sulejmanija, pitanja tarifa, odnosa sa Zelenskim i Putinom…

Sad, čini se, želi biti predsjednik koji je 'riješio problem sa Iranom'. S obzirom na to da je vojna mašinerija pokrenuta i da je Trump dao Irancima ponižavajući ultimatum koji su oni vrlo brzo odbili, mnogi smatraju da će ovih dana Trump izdati naredbu za napad. Jer iz njegove perspektive, on će nadmašiti Busha, Bidena i Obamu. Prema onome što u američkim medijima 'curi' iz Bijele kuće to će biti brza i ograničena vojna operacija, možda samo na Fordow, iransko podzemno postrojenje za obogaćivanje uranijuma", rekla nam je Bećirević.

Izraelski lobi

"Organizacije poput AIPAC-a, jastrebovski trustovi mozgova i politički moćni donatori, koji imaju presudan utjecaj na medije u SAD-u, već vidno pripremaju američku javnost za Trumpovu odluku da napadne Iran", pojašnjava Bećirević i navodi kako treba američkim građanima objasniti zbog čega će predsjednik koji je izbore dobio na tome da će voditi politiku neintervencionizma i “Amerika na prvom mjestu” uraditi potpuno suprotno.

"Iz njemu bliskih krugova moglo se čuti i da se nadao Nobelovoj nagradi za mir (!) zbog toga što će zaustaviti postojeće ratove kad dođe na vlast. Kako sad objasniti potpunu promjenu politike? Zbog toga republikanski mediji prijetnju iz Irana uokviruju kao egzistencijalnu, a intervenciju kao nešto što se mora uraditi 'sad ili nikad'. Pored izdašnih donacija, ne samo za Trumpa nego za neokonzervativni vojno politički establishment, izraelski lobi u medijima stvara afmosferu da je napad neminovan, a Trumpova odluka će u tom narativu biti dokaz njegove promišljene odluke i karakteristika lidera sa osjećajem za historijski momenat", pojašnjava nam.

Rizici američkog bombardovanja

Prema Johnu Mearsheimeru, jednom od najutjecajnijih realističkih teoretičara međunarodnih odnosa, pojašnjava nam Bećirević, američki vojni napad na Iran predstavljao bi stratešku grešku najteže vrste, bio bi to klasičan primjer pogrešne intervencije koju više oblikuju unutrašnjopolitički pritisci nego racionalna procjena nacionalnog interesa.

"Svi analitičari koji su protiv intervencije upozoravaju da bi američko uključivanje u rat s Iranom gotovo sigurno eskaliralo u 'katastrofalan' sukob, a ne u brzu i ograničenu vojnu operaciju. Naime, Iran je ozbiljna regionalna sila sa asimetričnim vojnim kapacitetima, savezničkim mrežama, i mogućnošću odmazde putem proxy snaga, cyber napada i energetskog ucjenjivanja.

Većina protivnika intervencija smatra da bi američki napad ojačao iranske tvrdolinijaše i ubrzao eventualnu odluku da Iran razvije nuklearno oružje te da bi posljedično bio stvoren regionalni sigurnosni haos", navodi Bećirević i dodaje da iako dolaze s različitih ideoloških polova, većina unutar MAGA pokreta, progresivnih demokrata i nezavisnih analitičara protivi se vojnoj intervenciji protiv Irana, za razliku od neokonzervativaca koji je zagovaraju.

"Svi koji su protiv intervencije smatraju da bi to bio politički poklon američkim rivalima, jer bi Washington bio vojno i politički preopterećen i da bi to dodatno oslabio Ameriku u odnosu na ključnog rivala, a to je Kina."

Šta kaže obavještajna zajednica?

Bećirević u analizi pojašnjava kako Trump ignorira obavještajne procjene, iako one ukazuju da Iran već ima kapacitet da obogati uranij do nivoa potrebnog za nuklearno oružje u roku od dvije sedmice, ali da bi im za izradu same bombe bilo potrebno još najmanje godinu dana.

"Ova procjena se temelji na činjenici da Iran trenutno obogaćuje uranij na oko 60%, a za oružje je potrebno 90%. Fizički prelazak s 60 na 90 posto može trajati dvije sedmice, ali sama konstrukcija bombe, traje mnogo duže.
Dakle, ovu procjenu Trump i njegovi saveznici namjerno ignoriraju jer ta procjena ne podržava narativ hitnosti koji bi opravdao vojnu akciju. Umjesto toga, biraju da se oslanjaju na izraelske procjene koje su se pokazale potpuno nepouzdane u prošlosti", navodi Bećirević.

U podcastu The Ex Files Christiane Amanpur i James Rubin upozoravaju da se ignoriranjem sopstvenih obavještajnih podataka ulazi u zonu opasne političke iluzije, navodi Bećirević, kao što je to Amerika uradila 2003. godine s Irakom.

"Pored toga, u emisiju su istakli da je Fordow više simbol nego rješenje. Jer napad na taj duboko ukopani nuklearni objekt bio bi spektakularan za naslovnice, ali strateški jalov. Naime, Iran posjeduje znanje, tehnologiju i političku volju da program obnovi. Prema Rubinu, takav napad mogao bi poslužiti iranskom režimu da konačno opravda utrku ka nuklearnom oružju", navodi za "SB".

Kako će se rat s Iranom reflektirati na Gazu?

Bećirević navodi kako postoje mišljenja da će rat s Iranom spasiti Izrael od moralnog kolapsa koji je doživio na svjetskoj sceni zbog toga što provodi genocid u Gazi, te tvrdi kako to nije moguće.

"Ali se vidi u kom pravcu ide izraelsko-američka medijska strategija: Gaza treba da postane sporedni front u globalnom obračunu sa omraženim i teokratskim režimom u Teheranu. Međutim, genocid u Gazi je postao paradigma za globalnu nepravdu. Protesti širom svijeta ne jenjavaju, kao ni akademski bojkoti, sudske tužbe, medijsko izvještavanje", navodi Bećirević.

Utjecaj izraelskog lobija

Na kraju, Bećirević dodaje kako John Mearsheimer posebno naglašava i iskrivljujući utjecaj izraelskog lobija na vanjsku politiku SAD-a. Pozivajući se na svoju čuvenu knjigu The Israel Lobby and U.S. Foreign Policy (napisanu sa Stephenom Waltom), Mearsheimer tvrdi da se američka politika prema Iranu često više određuje pritiskom lobističkih grupa i političkom kalkulacijom, nego racionalnim strateškim razlozima.

„Da nije izraelskog lobija,“ piše Mearsheimer, „Sjedinjene Države bi imale uravnoteženiju i manje konfrontacijsku politiku na Bliskom istoku, politiku koja bi više odgovarala američkom nacionalnom interesu nego ideološkim obavezama ili savezničkim zahtjevima.“

(S. Hodžić)