Iako će se opći izbori u Bosni i Hercegovini održati tek najesen iduće godine, atmosfera u zemlji je već predizborna. Bit će to izuzetno zanimljivi izbori. U fokusu domaće i strane javnosti trenutno je Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska, koji je nepravomoćno osuđen na jednogodišnju zatvorsku kaznu i šest godina zabrane političkog djelovanja zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta.

Ta bi ga presuda, koju on ne priznaje, kada postane pravomoćna, automatski smijenila s mjesta predsjednika RS-a, što će se najvjerojatnije i dogoditi veoma brzo, a Dodik, kao i dosad, tu presudu neće poštovati te će izazvati novi politički kaos i krizu u BiH.

U sjeni svih tih događaja ostala je, stoga, “četvorka iz Tomislavgrada”, četiri hrvatske stranke koje su se odlučile udružiti kao alternativa HDZ-u BiH, vječnom predstavniku Hrvata u Bosni i Hercegovini. U toj koaliciji nastaloj u Tomislavgradu prije nekih mjesec dana okupili su se lider HDZ-a 1990. Ilija Cvitanović, predsjednik Hrvatskog nacionalnog pomaka Ilija Vukadin, Ivo Tadić iz Hrvatskog demokratskog saveza i Mario Karamatić iz Hrvatske seljačke stranke.

Veći utjecaj

Te četiri stranke, a očekuju da će im se pridružiti i Hrvatska republikanska stranka, predvode hrvatsku oporbu protiv HDZ-a BiH. Nedavno su odbile sudjelovati na zasjedanju Hrvatskog narodnog sabora BiH, tvrdeći da HDZ BiH monopolizira rad te asocijacije koja okuplja najveće hrvatske stranke u zemlji, osnovane s ciljem osiguranja ravnopravnosti Hrvata. Predsjednik HDZ-a 1990. Ilija Cvitanović istaknuo je da je cilj inicijative četiriju okupljenih stranaka stvaranje političke snage koja će nakon izbora 2026. godine imati legitimitet i kapacitet za aktivno sudjelovanje u vlasti na svim razinama, te učinkovito zastupati interese hrvatskog naroda.

Uvjereni su da zajedničkim nastupom mogu osigurati veći politički utjecaj, stabilnost i zaštitu prava hrvatskog naroda u BiH. HDZ BiH trenutno je na vlasti na državnoj i entitetskoj razini u Federaciji BiH te u nizu kantona i većini općina i gradova s hrvatskom većinom.  No, najvažnije je što HDZ BiH, odnosno njezin predsjednik Dragan Čović, predstavlja najvažnijeg partnera SNSD-u Milorada Dodika. Takozvana osovina Čović – Dodik prema mnogim analitičarima predstavlja najznačajniju zapreku stabilizaciji političke situacije u BiH koja je već mjesecima u “izvanrednom stanju”.

U Hrvatskom narodnom saboru, krovnoj političkoj organizaciji Hrvata u Bosni i Hercegovini, veoma su oprezni s izjavama o toj temi. Logično, jer je početkom veljače došlo do ozbiljnog političkog potresa na hrvatskoj političkoj sceni u BiH. Spomenute četiri stranke odlučile su bojkotirati zasjedanje Hrvatskog narodnog sabora, tijela koje godinama funkcionira kao neformalni politički kišobran pod dominacijom HDZ-a BiH i Dragana Čovića.

Opasna igra

Odluka o bojkotu objavljena je 7. veljače, dan prije zasjedanja. U zajedničkom priopćenju ove četiri stranke navele su niz razloga: neprihvatljivu koncentraciju moći u rukama HDZ-a BiH, ignoriranje načela unutarnje demokracije u HNS-u, nepoštivanje procedura izbora tijela HNS-a, te – ključno – dugogodišnji izostanak ozbiljnog napora za izmjenu izbornog zakona BiH u smjeru koji bi osigurao legitimno predstavljanje Hrvata.  Umjesto političkog pluralizma, kako tvrde, HNS je postao servis za očuvanje status quo i interesa jedne stranke.

Iako su mediji brzo uhvatili loptu i proglasili bojkot “najvećim izazovom Čovićevu vodstvu u posljednjem desetljeću”, stvarni rezultati pokazali su ambivalentnu sliku. Oko 170 do 200 izaslanika iz redova četiriju stranaka zaista nije sudjelovalo na 12. zasjedanju HNS-a u Mostaru. Odsutnost je bila primjetna, ali zasjedanje je održano, odluke su donesene, a Dragan Čović i dalje govori u ime HNS-a kao da se ništa nije dogodilo, piše Dnevno.hr.

S druge strane, politička poruka bojkota jasna je i moćna. Prvi put nakon mnogo godina unutar hrvatskog političkog korpusa u BiH javno je dovedeno u pitanje tko zaista ima pravo predstavljati Hrvate. Četiri stranke tvrde da HDZ BiH, iako dominira izborima zahvaljujući izlaznosti i terenskoj infrastrukturi, ne predstavlja sav politički spektar niti koristi svoj utjecaj za strateške promjene u korist hrvatskog naroda. Umjesto toga, kažu, HDZ BiH igra opasnu igru klijentelizma i status quo, pogotovo u savezništvu s Miloradom Dodikom. Dragan Čović reagirao je suzdržano – izrazio je “žaljenje” zbog nedolaska oporbe, ali i ponudio “otvorena vrata za dijalog”. Drugim riječima, nije učinio nikakav ustupak niti pokazao da bi išta u HNS-u moglo biti reformirano.

Jasan znak

“Sve te stranke ostale su dio Hrvatskog narodnog sabora. Kada su ključna politička pitanja posrijedi, kao što je izmjena izbornog zakona u Bosni i Hercegovini, sve hrvatske stranke dijele stavove. Riječ je o problemima na lokalnoj razini”, uvjerava nas glavni tajnik HNS-a Josip Merdžo.  Na našu opasku kako su te četiri stranke ipak veoma jasno izrazile stav kako se okupljaju samo s jednim ciljem, a to je detronizacija HDZ-a BiH, Merdžo je rekao kako je to ipak stvar politikantstva.

“Hrvatske stranke, uključujući i te četiri, imaju istu ciljanu grupu, a to su hrvatski birači. Gledaju kako plivati unutar tog bazena. Ponavljam, nema nikakvog neslaganja u krucijalnim temama za Hrvate, a to je dobro. Što se platforme protiv HDZ BiH tiče, oni zasad nisu dali dovoljno javnog materijala, nisu dovoljno jasno izrazili svoje želje da bi se to moglo komentirati”, rekao nam je još Merdžo komentirajući rascjep na hrvatskoj političkoj sceni u BiH.

Sve to, naravno, pomno se pratilo i u Zagrebu, gdje je središnjica HDZ-a za arbitra postavila ministra branitelja i potpredsjednika Vlade Tomu Medveda. On je, očekivano, jasno stao iza HDZ-a BiH, pozivajući na jedinstvo i dijalog unutar Hrvatskog narodnog sabora. Bio je to jasan znak da premijer Andrej Plenković, odnosno njegov HDZ, ne namjerava odustati od podrške Draganu Čoviću, čovjeku čije kontroverzije rastu iz godine u godinu. Pitanje koje se sada otvara jest: je li bojkot kratkoročni medijski udar ili dugoročna strategija za rušenje Čovićeva monopola? Odgovor još ne možemo znati. HDZ 1990. i HNP već godinama pokušavaju izgraditi alternativnu hrvatsku političku platformu, ali bez većeg uspjeha na izborima. Međutim, okupljanjem oko bojkota, demonstrirali su potencijal za zajedničku frontu – barem simbolički.

Simbolika broja

Lider tog novog bloka, Ilija Cvitanović, inače je prije manje od mjesec dana ustvrdio kako ovakva koalicija već predstavlja oko 30 posto biračkog tijela Hrvata u BiH, a kako im je izmjena izbornog zakona ključna tema. Dođe li do nje do idućih izbora, “zasigurno će imati svoga kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH”. Nije precizirao hoće li to biti upravo on, inače predsjednik Komisije za nadzor Obavještajno-sigurnosne agencije BiH.

Zanimljivo je i to da se paralelno s ovim događajima u Mostaru odvija i jačanje lokalnih građanskih i međuetničkih platformi. U Mostaru su, primjerice, četiri potpuno različite stranke – DF, NES, Stranka za BiH i Prva mostarska partija – formirale blok za lokalne izbore 2024. godine s fokusom na konkretne komunalne probleme, a ne na nacionalne podjele. Premda u drugom kontekstu, simbolika broja četiri i tu upućuje na određenu narodnu potrebu za razbijanjem binarnog političkog okvira.

Zaključno, iako bojkot zasjedanja HNS-a nije zaustavio rad tijela ni srušio Čovićev utjecaj, otvorio je pukotinu u monolitu koji je dugo izgledao neprobojan. Ta pukotina – ako se dalje produbi jasnom političkom strategijom, izlaskom na izbore s jedinstvenom platformom i potporom međunarodnih aktera – mogla bi dovesti do redefiniranja hrvatskog političkog zastupanja u BiH. Ako ne, ostaje još jedna simbolična gesta koju će HDZ BiH gurnuti pod tepih, a Čović će, kao i uvijek, nazdraviti još jednom summitu na kojem govori u ime “svih Hrvata”. Pa možda još koji put, kao one 2019., otići, kao predstavnik Hrvata, na Dan Republike Srpske, neustavnu prosrpsku feštu Milorada Dodika.