Nakon što su Sjedinjene Američke Države tokom noći bombardovale tri iranska nuklearna postrojenja – Fordo, Natanz i Isfahan – pažnja svijeta preusmjerila se na moguću odmazdu Teherana. Među potencijalnim metama Teherana nalazi se dvadesetak američkih baza, nuklearno postrojenje u Izraelu, pa čak i naftna postrojenja u zemljama Perzijskog zaljeva.

Budući da je napad bio usmjeren na nuklearna postrojenja, Iran bi mogao uzvratiti Izraelu napadom na Nuklearni istraživački centar "Shimon Peres Negev" u izraelskom gradu Dimoni, prenosi Kurir.

O tome je izvijestila i Al Jazeera neposredno prije američkog napada, pozivajući se na visokog iranskog zvaničnika:

"Nuklearni reaktor u Dimoni mogao bi postati naša legitimna meta ako sukob eskalira na novi nivo", rekao je izvor za katarski medij.

Iran raspolaže značajnim arsenalom balističkih raketa, procijenjenim na preko 3.000 projektila, koji mogu dosegnuti brojne američke vojne baze na Bliskom istoku. Jutros je, prema tvrdnjama iranskih medija, prvi put ispaljena raketa Hajbar na Izrael – dometa 2.000 km s bojevom glavom teškom 1.500 kg.

Na osnovu snimaka razaranja iz Tel Aviva i Haife, najnoviji raketni napadi izazvali su veliku štetu na objektima. Iranski mediji tvrde da su mete bili aerodrom "Ben Gurion", neimenovana biološka laboratorija, kao i neki komandni centri.

Nije poznato s koliko još raketa i lansera Iran raspolaže, nakon što je Izrael intenzivno ciljao lansere još od prvog napada 13. juna.

S obzirom na eskalaciju sukoba između Izraela i Irana, uz uključivanje SAD, američke baze postaju potencijalne mete za iransku odmazdu, što otvara pitanje ranjivosti američkog vojnog kontingenta od oko 50.000 vojnika raštrkanih po regiji.

SAD imaju najmanje 19 vojnih baza na Bliskom istoku – u Bahreinu, Egiptu, Iraku, Jordanu, Kuvajtu, Kataru, Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Omanu, Siriji i Turskoj.

Te baze raspolažu sofisticiranim protivzračnim sistemima poput Patriota i THAAD-a, a štite ih i brodovi s Aegis PVO sistemima. Problem predstavlja raštrkanost baza, njihova blizina Iranu i ograničena količina presretačkih raketa. Iran također raspolaže hipersoničnim raketama koje mogu u roku od nekoliko minuta pogoditi neke od američkih meta.

Domet iranskih raketa varira od kratkog (do 1.000 km) do srednjeg dometa (1.000–3.000 km). Ključni projektili poput Fateh-110 (300 km), Kiam-1 (oko 1.000 km) i Shahab-1 (330 km) omogućavaju Iranu da ugrozi američke instalacije.

Američke baze u dometu raketa:

Iran ima listu od oko 20 američkih baza koje bi mogle biti ciljevi, posebno one u blizini iranske granice. Ključne baze uključuju:

• Al Udeid (Katar): Najveća američka baza na Bliskom istoku, smještena tik uz Perzijski zaljev, udaljena oko 300 km od Irana. Nedavni satelitski snimci ukazuju na masovno povlačenje aviona, u strahu od iranskog napada. U dometu je raketa poput Kiam-1 i Fateh-313.

• Baza Pete flote u Bahreinu: S oko 9.000 vojnika, ova baza je izuzetno ranjiva zbog blizine iranske obale (oko 200 km). Protubrodski projektili poput Khalij Fars i balističke rakete Fateh-110 mogu je pogoditi.

• Al Asad (Irak): Udaljena oko 500 km od Irana, ova baza već je bila meta iranskog napada 2020. godine nakon ubistva komandanta Revolucionarne garde Irana, Kasema Sulejmanija.

• Kamp Arifjan (Kuvajt): U dometu raketa Zolfaghar (700 km), ova baza ima oko 15.000 vojnika.

• Al Dhafra i Jebel Ali (UAE): Ove baze, udaljene oko 200 km, mogu biti pogođene raketama srednjeg dometa poput Rezvana, uz rizik od preopterećenja PVO sistema.

Iran također posjeduje dronove poput Shaheda i brze torpedne čamce koji bi mogli biti korišteni za napade na američke ratne brodove u zaljevu. Strategija odmazde može uključivati i odlaganje napada, kako bi se iskoristio trenutak kada su američke baze u nižem stanju pripravnosti.

Napadi na energetska postrojenja i blokada Ormuskog zaljeva:

Također je moguća blokada Ormuskog moreuza, kroz koji prolazi oko 25 posto svjetske nafte.

S obzirom na to da je Ormuski moreuz najvažniji energetski tesnac, kroz koji se svakodnevno transportuju ogromne količine nafte iz Saudijske Arabije, UAE, Irana, Iraka i Kuvajta, dovođeno je u pitanje snabdijevanje energentima – prije svega za azijske zemlje.

To bi, prema procjenama stručnjaka, dovelo do naglog skoka cijena nafte – vjerovatno iznad 100 dolara po barelu.

Mogućnost odmazde Irana prema arapskim zemljama je mala, budući da Sjedinjene Države, prema dostupnim informacijama, nisu izvele napade koristeći avione sa njihovih teritorija.

Međutim, u septembru 2019. godine, napadi jemenskih Huta – saveznika Irana – na naftne objekte Saudijske Arabije uništili su više od pet posto globalne isporuke nafte. Cijene nafte su tada porasle za čak 20 posto.