Visokotoksične vode sa jalovišta Rudnika olova i cinka „Šuplja stijena“ kod Pljevalja iscurile su u izvorište Badanj, čije se vode ulijevaju u rijeku Ćehotinu, a potom u Drinu. Ekološki incident izazvao je uzbunu među lokalnim stanovništvom i stručnjacima za zaštitu životne sredine.

Prema navodima nevladine organizacije Eko Akcija, incident je još jedan primjer kako se „savremene mjere zaštite“ u rudnicima često pokažu neadekvatnim, što može imati nesagledive posljedice.

Ponor na dnu jalovišta izazvao oticanje

Na flotacijskom odlagalištu Rudnika „Šuplja stijena“ prije nekoliko dana došlo je do otvaranja ponora koji je „isisao“ šljaku i otpadne vode sa deponije, izbacivši ih u izvorište Badanj. Fotografije i snimci dostavljeni ribočuvarskoj službi SRK „Lipljen“ i dalje kruže, potvrđujući razmjere potencijalne štete.

Na snimcima se jasno vidi rupa u sredini deponije prekrivene geotekstilom, kroz koju su otpadne vode i šljaka završile u prirodnim vodotocima. Direktor Rudnika, Petar Vraneš, potvrdio je da je došlo do popuštanja tla ispod deponije, ali tvrdi da je deponija urađena po svim zakonskim propisima.

„Teren je uvaljan i postavljena je folija. Šta se dogodilo utvrdiće nadležni, ali tvrdim da mi ništa nismo uticali niti smo mogli da utičemo na popuštanje tla,“ rekao je Vraneš, dodajući da će inspekcija utvrditi da li voda sivkaste boje u izvorištu Badanj potiče iz deponije.

Nadležni neinformisani, građani zabrinuti

Inspektor za vode Adis Krcić izjavio je da nije bio upoznat sa incidentom, ali da će istražiti situaciju.

Rudnik „Šuplja stijena“ već godinama se dovodi u vezu sa zagađenjem Mjedničkog potoka, pritoke Ćehotine, koja, prema istraživanjima, ima konstantan negativan uticaj na ekosistem rijeke Ćehotine.

Izvještaji Centra za ekotoksikološka ispitivanja (CETI) ukazuju na to da Mjednički potok, koji nastaje od vode iz napuštenih rudarskih okana, prenosi zagađenje nekoliko kilometara nizvodno.

Posljedice za životnu sredinu nesagledive

Ekološki stručnjaci upozoravaju da incidenti poput ovog ostavljaju dugoročne posljedice na floru i faunu pogođenih vodotoka. Mjednički potok je već bez vidljivog života, a slično bi se moglo desiti i sa Ćehotinom i Drinom, ukoliko se ne preduzmu hitne mjere sanacije i prevencije.

Ekološke organizacije apeliraju na hitnu reakciju nadležnih institucija kako bi se spriječila dalja devastacija prirodnih resursa i osigurala odgovornost za nemar.