Iran je nakon nedavnog oružanog sukoba s Izraelom pokrenuo opsežnu kampanju uhićenja i smaknuća osoba za koje se sumnja da su povezane s izraelskim obavještajnim službama. Iako vlasti tvrde da je riječ o nužnim mjerama za očuvanje nacionalne sigurnosti, brojni promatrači i aktivisti upozoravaju da se iza svega krije pokušaj gušenja neslaganja i dodatnog stezanja kontrole nad stanovništvom.

Infiltracija izraelskih agenata

Prema izvješću BBC Persian, iranski dužnosnici tvrde da su izraelski agenti bez presedana infiltrirali sigurnosne strukture Islamske Republike. Upravo informacije proslijeđene Izraelu, navodi se, omogućile su niz atentata na visoke zapovjednike Revolucionarne garde (IRGC) i znanstvenike uključene u iranski nuklearni program.

Potresene preciznošću i razmjerima atentata, iranske su vlasti pokrenule široku akciju protiv svih za koje postoji sumnja da surađuju sa stranim obavještajnim agencijama. Tijekom 12-dnevnog sukoba s Izraelom pogubljene su tri osobe optužene za špijunažu, a dodatna tri smaknuća provedena su već sljedećeg dana nakon što je proglašen prekid vatre.

Državna televizija emitirala je navodna priznanja nekih od uhićenih, koji su, prema tvrdnjama režima, priznali povezanost s izraelskim Mossadom. Istodobno, diljem zemlje uhićene su stotine osoba pod sumnjom na špijunažu. Prema iranskoj novinskoj agenciji Fars, bliskoj Revolucionarnoj gardi, od 13. lipnja – kada je počeo izraelski napad – uhićeno je više od 700 osoba.

Aktivisti za ljudska prava izražavaju duboku zabrinutost i podsjećaju na dugu praksu iranskog režima da iznuđuje priznanja, provodi montirane procese i koristi smaknuća kao sredstvo zastrašivanja. Strahuje se da bi broj pogubljenih mogao nastaviti rasti.

Pritisak na medije i građane

Ministarstvo obavještajnih poslova Irana navodi da je u "neumornoj borbi" protiv mreža poput Mossada, CIA-e i britanskog MI6-a.

Osim masovnih uhićenja, vlasti su počele slati prijeteće poruke građanima čiji su telefonski brojevi povezani s izraelskim stranicama na društvenim mrežama. Od njih se zahtijeva da odmah napuste te platforme, uz upozorenje da će u protivnom biti kazneno gonjeni.

Meta represije su i novinari koji izvještavaju iz inozemstva za perzijske medije poput BBC Persian, Iran International i Manoto TV. Prema navodima Iran Internationala, Revolucionarna garda uhitila je roditelje i brata jedne od voditeljica u Teheranu, u pokušaju da je prisili na ostavku zbog izvještavanja o ratu. Tijekom organiziranog telefonskog poziva, otac je upozorio da bi posljedice za obitelj mogle biti još teže ako ona ne prekine suradnju s postajom.

Slične prijetnje doživjeli su i novinari BBC Persian servisa – njihove su obitelji kontaktirane od strane sigurnosnih službi, koje su prijetnje pravdale "ratnim stanjem". Novinari su označeni kao mohareb – "neprijatelji Boga" – optužba koja prema iranskom zakonodavstvu nosi smrtnu kaznu.

Represija se širi

Slične optužbe – od špijunaže do "neprijateljstva prema Bogu" – sada se podižu i protiv obitelji zaposlenika Manoto TV-a. Promatrači smatraju da je riječ o sveobuhvatnoj kampanji zastrašivanja, usmjerenoj ne samo protiv novinara i aktivista, već i protiv umjetnika, pisaca i članova obitelji žrtava prošlih prosvjeda.

Posebna meta vlasti su osobe povezane s prosvjedima iz 2022. godine, održanima pod sloganom "Žena, život, sloboda", u kojima su ubijene stotine i uhićene tisuće ljudi. Danas se hapse i članovi obitelji ubijenih – često bez konkretnih optužbi i bez transparentnih suđenja.

Povijesna paralela: 1988. kao upozorenje

Tijekom sukoba s Izraelom, vlasti su uvele stroga ograničenja pristupa internetu. Iako je primirje proglašeno, puni pristup mreži još uvijek nije obnovljen. Društvene mreže poput Instagrama, Telegrama, YouTubea i X-a u Iranu su već godinama blokirane te se mogu koristiti isključivo putem VPN servisa.

Aktivisti upozoravaju da trenutna represija podsjeća na obračune iz 1980-ih, kada je režim tijekom iransko-iračkog rata brutalno eliminirao političku opoziciju. Posebno se ističu masovna smaknuća iz 1988. godine, kada su tisuće političkih zatvorenika pogubljene nakon tajnih suđenja pred tzv. "komisijama smrti". Većina žrtava nikada nije dostojno pokopana – njihova tijela završila su u neobilježenim masovnim grobnicama.

Mnogi se boje da bi Iran, nakon sukoba s Izraelom i uz slabiju međunarodnu podršku, ponovno mogao posegnuti za istim metodama – represijom, zatvaranjima i smaknućima – kako bi ugušio svaki oblik pobune.