Prijamna soba koju su oslikali Rafael i njegovi učenici posvećena je rimskom caru Konstantinu Velikom.

Vatikanski muzeji otvorili su posljednju restauriranu "Rafaelovu sobu", bogato oslikanu prijamnu dvoranu u Apostolskoj palači, službenoj rezidenciji pape, koju je oslikao Rafael Santi. U umjetničkom smislu, ova dvorana u mnogim aspektima može parirati i slavnoj Sikstinskoj kapeli kao jednom od vrhunaca talijanske renesanse.

Projekt čišćenja i restauracije najveće od četiri Rafaelove sobe otkrio je novu tehniku zidnog slikarstva koju je Rafael započeo nakon što ga je papa Julije II pozvao iz Firence u Rim 1508. godine kako bi ukrasio svoje privatne odaje u Apostolskoj palači.

Rafael, međutim, nije stigao dovršiti posao – prerano je preminuo, a rad su nastavili i završili njegovi učenici.

Duže od deset godina trajala je obnova tzv. Konstantinove sobe, a predstavnici Vatikanskih muzeja nedavno su je ponovno otvorili za javnost, nakon što su uklonjene posljednje skele.

Čak i u Rafaelovo vrijeme kružili su izvještaji da je umjetnik želio prostor oslikati ne freskama, nego tehnikom uljanih boja direktno na zid – kako bi slikama dao veći sjaj i plastičnost. Najnovija otkrića potvrđuju da su ti izvještaji bili točni, izjavio je Fabio Piacentini, jedan od glavnih restauratora.

Restauratori su otkrili da su dvije ženske figure u suprotnim kutovima dvorane, koje predstavljaju Pravdu i Ljubaznost, zapravo naslikane uljem na suhi zid, a ne fresko-tehnikom, gdje se boja nanosi na još vlažnu žbuku.

Zbog toga se te slike s pravom pripisuju samom Rafaelu, naglasio je Piacentini.

Rafael je preminuo 6. travnja 1520. – upravo na svoj 37. rođendan – prije nego što je dvorana bila dovršena. Preostale slike u sobi naslikali su njegovi učenici, koristeći tehniku freskopisa, budući da nisu uspjeli savladati Rafaelovu eksperimentalnu metodu slikanja uljem.

Tijekom restauracije otkriveno je i da je Rafael očito imao namjeru u većoj mjeri koristiti uljane boje – ispod slojeva fresaka pronađeni su metalni čavlići za koje se vjeruje da su služili za pričvršćivanje smolaste podloge, na kojoj je Rafael planirao slikati.

"Sa stajališta povijesti, umjetničke kritike i same tehnike, ovo je doista bilo važno otkriće", rekao je Piacentini.

Dodao je i:

"Tehnika koju je koristio Rafael bila je iznimno inovativna za to doba – i nikada nije ponovno zabilježena na drugim zidnim oslikama izvedenim uljanim bojama."

Završna faza restauracije odnosila se na strop, koji je oslikao Tommaso Laureti, a na kojem se nalazi njegova freska "Trijumf kršćanstva nad poganstvom."