Medalja uvijek ima dvije strane. Imala ih je i imat će. Nama u Hrvatskoj zaista mogu narasti zazubice kada čitamo vijesti o tome kakav će moderan stadion graditi Srbija. Koji je, u međuvremenu, zapao zbog protesta. I pitanje je šta će od toga na kraju biti, ali najvažnije je – da je veći i ljepši od komšijinog...

Srbija na sav glas hvali izgradnju novog stadiona u sklopu radova povodom EXPO izložbe u Beogradu. Na ceremoniji otvaranja stadiona trebao bi se pojaviti i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Političar koji je, čini se, opsjednut Hrvatima – ne samo na sportskom planu, već i vojnom, političkom, svakom mogućem…

Kada Hrvatska nabavi nove vojne avione, on tvrdi da će Srbija uzeti još bolje i modernije. Kada nogometna Hrvatska igra na velikom takmičenju, on javno priželjkuje da se susretne sa Srbijom kako bi se konačno vidjelo „ko je gazda“. U tom jeftinom populizmu toliko je pretjerao da ne prođe dan a da ne spomene Hrvate, piše Dnevno.hr.

Foto: Duje Klaric / CROPIX

Srbija je zagrizla

Inače, EXPO izložba će se održati u Beogradu 2027. godine. I nema sumnje da je mudro osmišljeno da se, u sklopu svih radova za taj veliki događaj, u budžet uključi i izgradnja stadiona. Cijeli izložbeni kompleks za EXPO obuhvataće površinu od 25 hektara, dok će ukupna površina izložbenih objekata biti 230.000 kvadratnih metara.

Rezidencijalni EXPO kompleks će zapravo biti cijeli mali grad sa svim sadržajima za udoban boravak učesnika izložbe, a njegova površina iznosiće 160.000 kvadratnih metara. Osim stadiona, planirana je i izgradnja nove željezničke pruge duge 18 kilometara, na relaciji Zemun Polje – Aerodrom Nikola Tesla. Srbija je zaista zagrizla ogroman i skup zalogaj. A kako, što rekosmo, medalja ima dvije strane, tako postoji i njena tamna strana.

Dakle, nezasitne ambicije srbijanskog predsjednika Vučića – koji predlaže da se Srbija kandiduje i za Olimpijske igre zajedno s Mađarskom, o čemu je navodno već razgovarao s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom – suočavaju se sa ozbiljnim finansijskim izazovima. Životni standard građana je nizak, prosječna plata iznosi 700 eura. Srbija je, slično kao i Hrvatska, sve siromašnija u demografskom smislu – ljudi odlaze raditi u inostranstvo i ne vraćaju se.

Izvor: Ministarstvo finansija Srbije

Hljeba i igara

Mnogi radnici iz Srbije dolaze raditi u Hrvatsku, ne samo ljeti na sezonske poslove. Statističari tvrde da u Hrvatskoj radi najmanje 50.000 radnika iz Srbije. Stidljivo, ali ipak, i srbijanski nezavisni mediji iznose kritike na Vučićevo rasipanje kroz projekte i razmetanje idejama.

U skladu sa starom rimskom izrekom – „hljeba i igara“ – Aleksandar Vučić zamagljuje stvarno stanje u zemlji. No, svako ima pravo da vodi državu kako želi, ako dobije izbore – kao što svako ima pravo komentarisati ono što mu se ne sviđa. Cijela priča sa Srbijom i izgradnjom novog stadiona kod nas može zaista s pravom izazvati ljubomoru. Od koje ne treba bježati. Kao što smo iskreni kada kritikujemo ono što Srbija možda neprikladno radi, tako moramo biti iskreni i prema samima sebi.

Šta mi, zapravo, radimo po pitanju stadiona? Priča o nacionalnom stadionu koja traje nekoliko decenija nikako da započne. Pardon, srušena je Kranjčevićeva, nešto se pomaklo. Zasigurno je to Vučić primijetio, pa u svojoj opsesiji Hrvatima odmah prionuo na dizanje pritiska svojim komšijama.

Dali mu vjetar u leđa

Našoj političkoj i društvenoj eliti, koja je zapostavila izgradnju sportske infrastrukture – a stadion je neminovno najpotrebniji – to nikako ne ide u čast. Samo su dali vjetar u leđa Vučiću. Srećom, imamo sjajnu reprezentaciju koja, uprkos nedostatku kampa i stadiona (da budemo jasni – Srbija ima sjajan reprezentativni kamp u Staroj Pazovi), pripada evropskom i svjetskom nogometnom vrhu.

Baš kao što je Janica Kostelić bila najbolja skijašica svog vremena, iako je dolazila iz zemlje koja nema nijedno skijalište. A EXPO 2027. i novi stadion? To će toliko koštati da bi moglo ozbiljno uzdrmati Srbiju i spustiti je na zemlju. Jer Srbija nije Njemačka – iako Vučić misli da jeste...