Suočena s novim ciljem NATO-a da vojna potrošnja do 2035. godine dostigne 5% BDP-a, Italija razmatra mogućnost da dugogodišnji megaprojekat – most preko Mesinskog moreuza – svrsta kao vojnu investiciju.

Sa procijenjenim troškom od 13,5 milijardi eura, ova klasifikacija bi mogla pomoći italijanskoj vladi da umanji pritisak zbog niske vojne potrošnje, koja je prošle godine iznosila samo 1,49% BDP-a.

Premijerka Giorgia Meloni i ministri Antonio Tajani (vanjski poslovi) i Matteo Salvini (infrastruktura) tvrde da most ima strateški značaj za NATO, ne samo ekonomsku vrijednost. Prema vladinom izvještaju iz aprila, infrastrukturni projekti poput ovog mogu se ubrojiti u širi koncept „strateške otpornosti“, koji čini 1,5% od ciljanih 5% vojne potrošnje.

Zvanična odluka o klasifikaciji mosta kao sigurnosnog projekta još nije donesena, ali se očekuju daljnji razgovori. Vlada ističe da bi takav potez mogao prevazići tehničke i ekonomske prepreke koje su decenijama kočile izgradnju.

Most, koji bi spojio kopnenu Italiju i Siciliju, bio bi najduži viseći most na svijetu sa rasponom od 3,3 kilometra. Ideja o njegovoj gradnji datira još iz doba Rimljana, a obnavljali su je Mussolini, Berlusconi i sadašnja vlada.

Italija je također zatražila uključivanje projekta u EU plan za vojnu mobilnost, tvrdeći da bi most omogućio brzo premeštanje NATO trupa i opreme između Sjeverne Evrope i Mediterana. Ipak, most se ne nalazi u zvaničnom NATO koridoru za mobilnost u Italiji, niti je dio postojeće EU mreže vojne mobilnosti.

Ministar Tajani ističe da „sigurnost podrazumijeva više od tenkova“, dok Salvini smatra da bi most mogao pomoći njegovoj stranci Liga da izgradi podršku i na jugu Italije, te predlaže da most nosi ime bivšeg premijera Silvia Berlusconija.

Opozicija je protiv projekta, smatrajući da je besmisleno ulagati u most koji povezuje dvije najsiromašnije regije bez efikasne lokalne saobraćajne infrastrukture. Ipak, vladajuća koalicija najavljuje da će projekat biti konačno odobren već u julu.