Piše: Mario Pejović, Al Jazeera

Odjeveni u kožne prsluke, sa oznakama svojih klubova, često ‘ukrašeni’ tetovažama, očiju skrivenih iza velikih sunčanih naočala i s brkovima i bradama koji im skrivaju lica, s lancima koji zveckaju dok hodaju, motoristi često imaju reputaciju “žestokih momaka” spremnih da u svakom trenutku “izađu na crtu” svakome ko ih izazove.

Javnost često sa zebnjom posebno prati svako veće okupljanje tih “bajkera”, ponukani prije svega američkim filmovima, iščekujući da nasilje izbije svakog trenutka. To što dok prolaze na motorima često “gasaju”, odnosno prave buku im ne popravlja imidž.

A ipak, ove godine će ti “žestoki momci” u koloni dugoj više kilometara voziti Moto Maraton Srebrenica, kako bi odali počast za 8.372 žrtve genocida u kojim su tokom jula 1995. ubijeni djeca, stari, žene, mladići… na istoku Bosne i Hercegovine.

Od ne tako skromnog početka 2012, kada je prvi put vožen Moto Maraton za Srebrenicu, u kojem je učestvovalo gotovo 170 “bajkera” prije svega iz BiH, vožnja je prerasla u događaj međunarodnog karaktera u kojem se ove godine očekuje više od 1.500 (koliko ih je bilo prošle godine), “a bliže 2.000”, motorista iz Hrvatske, Slovenije, Austrije, Njemačke, Italije, Švedske, Švicarske, Turske, Crne Gore, Srbije, Sjeverne Makedonije…

“Ove godine ćemo prvi put imati veću grupu bajkera koji dolaze iz Sjeverne Makedonije”, kazao je Enver Sulić, jedan od organizatora ovog maratona koji je njegov dio od prvih dana, a posebno je naglasio da se očekuje i veća grupa motorista iz Srbije.

“I ranije su bajkeri iz Srbije dolazili, ali ove godine će prvi put doći organizovano, u većoj grupi”.

Međunarodni maraton

Sulić je svjestan reputacije koja “bije” entuzijaste, zaljubljenike u vožnje motorima, ali isto tako zna da je tokom godina percepcija promijenjena prema njima.

A radi se o šarolikoj grupi, iz svih slojeva društva.

“Bajkeri su uvijek nekako važili za žestoke momke, koji su na ivici društva, u koži, bezosjećajni za stanje u društvu. A to je u suprotnosti s onim što jesmo. Imamo, primjera radi, hirurga koji je nakon obavljene operacije sjeo na motor i priključio se Moto Maratonu na putu za Srebrenicu.”

Ideja je krenula kao razgovor entuzijasta iz Sarajeva sad već davne 2012. godine. Danas je događaj prerastao u jedan od simbola odavanja počasti žrtvama srebreničkog genocida.

“Mi smo uvijek željeli da odamo počast svim žrtvama Genocida u Srebrenici, ali i svim drugim žrtvama”, navodi Sulić.

To pokazuje i da tokom rute ka Memorijalnom centru u Potočarima motoristi staju na spomen obilježjima za žrtve rata u Bosni i Hercegovini, počevši od onog za Djecu Sarajeva, zatim posjećuju memorijalni centar u Vlasenici, počast odaju i u Bratuncu da bi na kraju stigli na svoju krajnju destinaciju.

“Na svim tim mjestima položimo cvijeće, odamo počast i održi se čas historije, gdje se prisutni upoznaju s događajima iz rata vezanih za to mjesto. Ovo je posebno bitno jer među nama bude dosta stranaca, koji uče šta se desilo, ali i mlađih generacija. Ovo je naš doprinos kulturi sjećanja”, navodi Sulić.

Upravo je to održavanje sjećanja jedna od vodilja ovog “bajerskog” maratona.

“Dosta od nas je od prvih dana vodio svoju djecu s nama, koji su sjedili s nama na motorima, koji su rođeni nakon svih tih užasnih događaja. Danas su ta djeca odrasli ljudi, koji voze motore u koloni, pored svojih roditelja. Prenosi se znanje s generacije na generaciju, da se nikad ne zaboravi.”

Kultura sjećanja

Ono na šta su organizatori posebno ponosni jeste da motoristi koji učestvuju u ovom maratonu po povratku kućama svojim bajkerskim kolegama prepričavaju svoja iskustva te naredne godine uvijek sa sobom dovedu nekoliko ljudi koji prije nisu bili.

“Time se širi znanje o događajima u Srebrenici i širi se kultura sjećanja”.

Iako su svjesni da sa strane izgledaju kao “opasni”, pogotovo kada su u koloni dugoj više kilometara, ovaj događaj se duboko ureže u dušu svakog učesnika.

“Možda jeste neobično nekome vidjeti kako neko ispod kacige pusti suzu, ali ovo nas sve duboko dirne u dušu”.

Iako je izazov organizirati maraton u kojem učestvuje gotovo 2.000 bajkera iz cijele Evrope, u koloni dva po dva, dugoj, kako kaže Sulić, kilometrima dugoj, problema nikad nije bilo. Svi su svjesni ozbiljnosti događaja i iako postoje redari zaduženi za održavanje reda, sami motoristi dobro paze kako se ponašaju. Jer Srebrenica to zaslužuje.

A odavanje počasti žrtvama genocida ujedinjuje sve, dodaju organizatori, od samih motorista iz raznih dijelova Evrope i različiti slojeva društva, do cijele zajednice. Kao primjer navode dobre odnose kako sa vlastima tako i stanovništvom Kladnja, gdje prave veću pauzu.

“Ljudi nam prilaze, pripremaju stolove, nude nas hranom i kafom, pićem. Prigrle nas. Svih ovih godina”.

Doček za bajkere

Poseban osjećaj je dolazak u Novu Kasabu, gdje ih lokalno stanovništvo, povratnici, tradicionalno dočekuju s cvijećem.

“Bacaju cvijeće, latice na motoriste. Na te momke u koži, na motorima. Ne znam ni otkud im toliko cvijeća. Nadrealno je. I svaki novi bajker ne može vjerovati takvom dočeku. Stegne te u grudima”, dodaje Sulić.

Ovogodišnji Moto Maraton će biti posebno emotivan, jer se ove godine obilježava 30. godišnjica Genocida u Srebrenici.

Osim što odaju počast žrtvama srebreničkog genocida, bajkeri koriste priliku da tradicionalno organiziraju humanitarnu akciju prikupljanja pomoći za različite namjene. Novac su godinama skupljali za organizaciju Srce za djecu, odnosno za djecu oboljelu od raka, ovaj put više hiljada pomoći će biti uručeno organizaciji Pomozi.ba, koja pomaže brojnim građanima širom BiH.

Emotivna vožnja hiljada motorista iz cijelog svijeta kreće iz Bihaća 9. jula, odakle kreću u koloni ka Sarajevu i na tom putu odaju počast na šehidskom mezarju u Ključu, nakon čega nastavljaju put i odaju počast na Krajiškom mezarju u Travniku. Nakon noćenja u Sarajevu, 10. jula svi bajkeri kreću ka Srebrenici, odavajući na tom putu počast Djeci Sarajeva, posjete memorijalni centar u Vlasenici, polože cvijeće i odaju počast u Memorijalnom centru u Bratuncu, da bi emotivnu vožnju završili u popodnevnim satima u Memorijalnom centru u Potočarima.

Nakon odavanja polaganja cvijeća i odavanja počasti na mjestu posljednjeg počinka hiljada žrtava genocida u Srebrenici, Moto Maraton se i zvanično završava.