Otac Ernese Hajdarević je imao samo 24 godine kada je poginuo u ratu. Kao djevojčica, često je zamišljala kako se on iznenada vraća u njihov život.

Imala je samo tri godine u vrijeme masakra u Srebrenici 1995. godine, kada su snage bosanskih Srba sistematski ubile više od 8.000 Bošnjaka muslimana – muškaraca i dječaka – uključujući njenog oca Ševala, njene djedove, amidže i članove rodbine.

Danas, kao majka troje djece, izgradila je novi život u Birminghamu, ali još uvijek ne zna gdje se nalaze posmrtni ostaci njenog oca.

Hajdarević kaže da su njena djeca sada došla u godine kada žele znati o prošlosti i životima članova svoje rodbine, pa mora pronaći način kako da im to objasni.

Kako piše BBC, masakr u Srebrenici, koji je UN priznao kao genocid, bio je vrhunac rata u BiH, a brutalna ubistva postala su poznata kao najgori masakr u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. 

Snage bosanskih Srba stavile su Srebrenicu pod opsadu od 6. jula 1995. godine, a ubistva nenaoružanih muškaraca počela su sedmicu kasnije.

UN je 11. juli proglasio za dan sjećanja koji se obilježava svake godine. Dok se održavaju događaji povodom 30. godišnjice, gospođa Hajdarević kaže da joj najveću bol zadaje čekanje da pronađu posmrtne ostatke njenog oca.

Hajdarević kaže da je porodica živjela u nadi da će do sada – tri decenije nakon zločina – znati gdje da ga posjete.

Kao dijete, gledala je majku kako prima pozive kada bi žrtve bile identifikovane, a zatim putovala da bi obavila zadatke poput prepoznavanja djedove majice.

Kaže da ju je "uvijek bilo strah" tada, dodajući: "Morali smo izdržati mnogo tih poziva, posebno za moje djedove".

"Ne želim odgojiti dijete koje mrzi druge"

Organizacije za traženje nestalih u Bosni i Hercegovini još uvijek pokušavaju pronaći oko 7.000 ljudi koji još nisu pronađeni, dok posmrtni ostaci skoro 2.000 osoba leže neidentifikovani u mrtvačnicama.

Svaki dan, Hajdarević se nada pozivu koji će locirati njenog oca.

"Sada samo čekam taj poziv i nadam se da ćemo ga uskoro dobiti", rekla je.

Smatra da je imala sreće što je bila tako mala kada su ubistva počinjena, jer se ne sjeća svega.

Ipak, kaže da bi, da je bila starija, možda imala više sjećanja na oca, dodajući: "Uvijek mislim, možda da sam se rodila godinu ranije, vjerovatno bih se sjećala očevog lica".

Život i rad u Birminghamu donijeli su pozitivne promjene, kaže, uključujući to da su ljudi spremni pričati o onome što se desilo.

Hajdarević kaže da je važno da mlađe generacije razumiju događaje, posebno sada kada i njena djeca postavljaju pitanja.

"Mislim da zbog toga moram biti uključena", rekla je. "Moram govoriti. Moram početi objašnjavati i trudim se da to radim na najbolji mogući način. Ne želim odgojiti dijete koje mrzi druge".

Lejla Golos, još jedna preživjela rata, izgubila je djeda i 17 članova porodice u sukobu.

Napustila je Sarajevo i došla u Veliku Britaniju sa 15 godina, a danas je majka četvero djece i pruža savjetovanje osobama koje žive s traumama povezanim s ratom. 

Posebno je mjesec juli uvijek bio težak, rekla je.

Kad bi počela misliti na njih, ljudi koje je izgubila bili su "veoma prisutni", rekla je Gološ, ali je dodala: "Kroz godine sam naučila kako nastaviti živjeti".

"Bez obzira jeste li rat iskusili sedmicu dana, kao neki moji prijatelji koji su bili u koncentracionom logoru sedmicu, ili dva mjeseca – činjenica je da vam trauma ostavi ožiljak u svakom slučaju i s tim morate živjeti".

Preživjeli ponovo grade živote vani

Prošlog mjeseca, na Stratford Roadu u Birminghamu otvoren je prvi bosanski konzulat u Engleskoj.

Nakon rata, ovaj grad je služio kao sjedište Mreže Bosna i Hercegovina UK, koja je podržavala oko 10.000 izbjeglica u Britaniji.

Konzulat pruža diplomatsku bazu, ali vodi i projekte za zajednicu, uključujući obuke za zapošljavanje i časove engleskog jezika.

Dr Anes Cerić, direktor mreže i sada počasni konzul Bosne i Hercegovine za Midlands, rekao je da ovakvi projekti također pomažu da se ljudi okupe kako bi dijelili iskustva i razgovarali.

"Imamo porodice ovdje koje još uvijek traže svoje voljene i još uvijek ih nisu pronašli ni nakon 30 godina od genocida, pa možete zamisliti s čime se suočavaju", rekao je.

Tokom posjete Bosnia House, gradonačelnik West Midlandsa Richard Parker rekao je da grad pruža podršku izbjeglicama iz Bosne i drugih zemalja, uključujući Siriju i Ukrajinu.

Govoreći o važnosti stvaranja osjećaja zajedništva, rekao je: "Želim da se ljudi iz cijelog svijeta ovdje osjećaju dobrodošlo, da se osjećaju sigurno i da mogu ponovo izgraditi svoje živote".

Gradski lideri i bosanska zajednica obilježavaju godišnjicu svjedočenjima, govorima vjerskih lidera i muzikom u utorak, prenosi N1.