Većina novinara, pogotovo stranih, nema namjeru da negira ili umanjuje genocid, ali se radi o kompleksnoj temi u kojoj zbog neznanja kroz male greške može doći do velikih problema.

Zbog toga je Memorijalni Centar Srebrenica jučer objavio službene “Smjernice za tačno izvještavanje i govorenje o genocidu u Srebrenici” da pomogne novinarima i svim drugima koji žele da pišu, govore ili rade na temu genocida u Srebrenici i genocida u ostatku Bosne, počev od 1992.

Smjernice su trenutno dostupne na bosanskom, engleskom i njemačkom jeziku i sastoje se od 40 stranica sa informacijama o pravilnoj terminologiji, korištenju i odabiru slika, činjenicama koje se u medijima često pogrešno ili nikako ne objavljuju, praktičnim savjetima za rad i za postupanje prema negatorima genocida.

Napisala ih je Melina Borčak na zahtjev Memorijalnog Centra Srebrenica, koji u potpunosti stoji iza njegovog sadržaja i svrhe.

Melina Borčak je novinarka i autorica dokumentarnih filmova čiji su radovi objavljivani u vodećim međunarodnim medijima, uključujući CNN, arte i Der Spiegel. Autorica je bestselera “Mekka hier, Mekka da”, koji analizira kako jezik i mediji (re)produciraju antimuslimanski rasizam.

Pored preko 15 godina iskustva s radom u klasičnim medijima, radi i direktno za svoju zajednicu od preko 100.000 pratilaca na različitim društvenim mrežama.

U uvodu smjernica se navodi:

“Zadnji dah je pustila iste noći kao i prvi. Tek rođena beba Fatima Muhić nije doživjela da osjeti ni jednu jedinu zraku sunca. Potraga za njenim sitnim posmrtnim ostacima trajala je mnogo duže nego njen život - skoro 18 godina. Srpski zločinci su sistematski prekopavali masovne grobnice, koristeći čak i buldožere da premjeste mase tijela koja su nekada bila puna života, ljubavi i individualnosti. Raskomadali su tijela i dijelove zakopavali odvojeno, pomiješane s ostacima drugih, u različite masovne grobnice - ponovo i ponovo, da bi sakrili genocid. Zato je - kao i hiljadama drugih - majci male Fatime trebalo toliko godina da pronađe ostatke svoje kćerke.

Kosti beba su kao igle, rekli su članovi tima za ekshumacije. A traženje igle u plastu sijena je ništa u poređenju s traženjem kostiju beba u masovnoj grobnici.

Ono što je ostalo od njenog malog tijela pronađeno je samo zato što je bila bačena u kesu za smeće. Na dan koji je trebao biti njen sretan i veseo 18. rođendan, mala Fatima je ukopana pored oca, djeda, dvoje amidža i hiljada drugih Bošnjaka - svi ubijeni u dokazanom genocidu kojeg mnogi novinari idalje nisu u stanju nazvati pravim imenom.

Njena priča je jedna od nebrojeno mnogo onih koje nestanu kada mediji nastave da recikliraju netačnu i iskrivljenu, ali sveprisutnu frazu o „8000“ „muslimanskih“ „muškaraca i dječaka“ ubijenih u Srebrenici.

Osam hiljada?

Ubijeno je najmanje 8372, a činjenica da se mnogi i dalje vode kao nestali čini ovu razliku veoma važnom. Muslimani? Da, bili su muslimani, njihov etnički identitet je bošnjački - a prešutkivanje te činjenice nastavlja dugu i bolnu historiju negiranja identiteta Bošnjaka (bosanskih muslimana) kroz zakone, laži i mržnju.

Muškarci i dječaci?

Fatima nije bila nijedno. Bila je jedna od oko 600 djevojčica, ženskih beba i žena čiji su životi i nade ugušeni u genocidu - zajedno s mnogim ženama i djevojčicama koje su preboljele genocidno silovanje.

Priča o Srebrenici reducirana je na tu kratku frazu o „8000 muslimanskih muškaraca i dječaka“, u kojoj svaka pojedina riječ stvara pogrešnu sliku.

Ako je čak i to toliko pošlo po zlu - šta još novinarstvo propušta ili pogrešno predstavlja? Ove smjernice će Vam pomoći da to saznate - i uradite posao dostojan kako Srebrenici, tako i svojoj novinarskoj profesiji.

Molimo Vas da izdvojite vrijeme da pročitate, primijenite i podijelite ove smjernice s drugima. Jer kada je riječ o temama ozbiljnim i značajnim kao što je genocid - ako novinarstvo zakopa istinu, ne razlikuje se od krvavih ruku koje su zakopale Fatimu.”

Smjernice možete preuzeti ovdje na bosanskom jeziku.