Tonči Huljić, jedan od najutjecajnijih i najkreativnijih glazbenika naših prostora, svojedobno je u podcastu Putem oblaka s Anom Radišić podijelio iskrene misli o roditeljstvu, obiteljskom životu i karijeri koja traje već desetljećima.

“Osvrnuo se i na medijsku pažnju koja je pratila Hanino i Grašino vjenčanje, ističući jednostavnost svog obiteljskog života: “Živimo obično, normalnim građanskim životom. Volim biti na Hvaru, volim biti s običnim ljudima kad mi posao baš nije uobičajen.” Ipak, priznaje da nije želio da mu djeca naslijede njegovu glazbenu strast.

Ime Tončija Huljića neraskidivo je povezano s glazbenom scenom Hrvatske i regije. Njegov glazbeni put obilježen je brojnim uspjesima, uključujući četiri sudjelovanja na Eurosongu i suradnje s najvećim domaćim zvijezdama. Rođen u glazbenoj obitelji, Huljić je glazbu zavolio još u mladosti, premda je bio na korak do završetka Pravnog fakulteta.

“Glazba je za sve kriva, Bog to sve posloži kako treba jer ja sam u Magazin došao kao zamjena za klavijaturistu, a kad se on vratio, postao sam zamjena za gitaristu koji je trebao otići u vojsku. E sad, bio je Splitski festival, ja sam imao nepunih 18 pa su me stavili dolje u orkestar, da ne budem na bini. I tako sam ja dolje svirao klavir, a ona je sjedila u prvom redu pa smo se gledali. Onda smo idući vikend svirali blizu njene kuće, ona je opet došla i to je sve bilo jasno, samo sam joj prišao poslije koncerta. Tako smo krenuli. Što je najbolje, mi smo išli u istu osnovnu školu i ja sam uvijek slušao o Vjekoslavi Tolić, užasno me živciralo to ime, stalno je pisala neke pjesme, išla po natjecanjima, maltretirali su nas s njenim recitalima”, prisjetio se Huljić za Story.

‘Bavio sam se zadovoljavanjem svog ega’

Suradnja s Vjekoslavom, njegovom suprugom i ključnom tekstopiskinjom, rezultirala je brojnim nezaboravnim hitovima poput “Piši mi”, “Tri sam ti zime šaptala ime” i “Put putujem”, koji su obilježili hrvatsku glazbenu scenu osamdesetih i devedesetih. Ova skladateljsko-tekstopiska veza ostaje jedna od najplodonosnijih u domaćoj glazbi.

Tonči je često naglašavao koliko ga je suradnja sa Zdenkom Runjićem obogatila: “Da bi bio autor, moraš biti pismen, načitan, obrazovan, inteligentan i imati socijalnu inteligenciju. Ne možeš biti glup kompozitor. Možeš, ali onda si ispodprosječan. Zdenko Runjić i ja imali smo puno salonskih razgovora. Za sebe sam siguran da ih nisam imao s kim drugim voditi, a vjerujem ni on. Čak smo isti horoskopski znak”, rekao je za Story.

Unatoč brojnim priznanjima, Huljić priznaje da mu nisu glavni motiv nagrade i javni sjaj: “To je Vjekoslava zaslužna za to jer se ona bavila djecom dok sam se ja bavio ganjanjem karijere, zadovoljavanjem svog ega, sve dok jednog dana ne odrasteš i shvatiš što ti je jedino bitno u životu, a ona se strpljivo bavila djecom, držala sve zidove u kući", prenosi Dnevno.hr. 

‘Razumljiv mi je interes medija po pitanju Hane i Petra’

Tonči je također poznat po eksperimentiranju s glazbenim stilovima, a njegov pop/etno sastav Tonči Huljić & Madre Badessa bend, sa svojim autentičnim tekstovima na starom splitskom dijalektu, predstavljao je svojevrsni glazbeni iskorak. “Madre Badessa je nešto čime sam porušio sve ograde i klišeje kojima sam robovao… Svemu što je bila konstanta u mojem, nazovimo ga tako, ‘estradnom životu’ sada sam kazao – zbogom,” izjavio je Huljić 2011. za Slobodnu Dalmaciju.

Kad su u pitanju suradnje s izvođačima, jedna od najzanimljivijih je svakako ona s Petrom Grašom, s kojim Huljić priznaje da je uvijek na rubu odustajanja zbog specifičnog smisla za humor i njihovog međusobnog “vrijeđanja”, što je dalmatinski izraz naklonosti.

Na kraju, u vezi sa svojim sinom i kćeri, Huljić je jasno istaknuo svoju potporu i diskreciju: “Razumljiv mi je interes medija po pitanju Hane i Petra, ali nikada se nisam javno referirao na privatan život i odnose, kako svoje obitelji, tako i izvođača s kojima radim… Ako su oni sretni, a koliko vidim jesu, onda smo Vjekoslava i ja sretni.”