Sud Bosne i Hercegovine je prvostepenom presudom oslobodio Enesa Jahića optužbe za zločin u Konjicu u ljeto 1992. godine.

Vijeće nije van razumne sumnje utvrdilo da je Jahić u svojstvu pripadnika Opštinskog štaba Teritorijalne odbrane Konjic fizički zlostavljao ženu srpske nacionalnosti u Bradini kod Konjica u julu 1992.

“U situaciji kada Tužilaštvo nije na siguran i pouzdan način dokazalo da je optuženi počinio djelo opisano u optužnici, Vijeće se nije bavilo osnovnim djelom zločin protiv čovječnosti”, kazala je predsjedavajuća Vijeća Enida Hadžiomerović.

Jahić je oslobođen optužbi da je u julu 1992. naredio da u mjesni ured u Bradini privedu Lenku Kuljanin, koja je boravila u kući Josipa Zovke, te da je ispitivao o suprugu i pri tom je udarao pesnicama u glavu usljed čega je krvarila, a onda je gurnuo u prozor. Batinanje je, kako se navodi, prestalo kada je došao Zdravko Mucić zvani Pavo.

“Vijeće naglašava da je jedini nesporni očevidac Lenka Kuljanin, koja kazuje da su se tu tada nalazile tri osobe, jedna nepoznata koja ju je uradala, te dvije koje je poznavala iz viđenja i koje su stajale kod vrata”, kazala je Hadžiomerović.

Ona je dodala da je Kuljanin izjavila da je saznala za Jahića, odnosno da je Mucić rekao Zovki ko ju je tukao. Istakla je da Zovko na suđenju nije spomenuo Jahića, već da je samo čuo da je Kuljanin udarana.

“Vijeće posebno napominje da Mucić nije ispitan u svojstvu svjedoka, Tužilaštvo je odustalo od njega”, kazala je Hadžiomerović.

Prema ocjeni Vijeća, sporna je bila i identifikacija optuženog na osnovu fotografija. Zaključili su da je Kuljanin dala uopšten opis lica koje ju je tuklo, a da u zapisniku sa identifikacije nalazi se popis sa imenima lica na fotografijama što, kako je navela, sudija, pojačava sumnju da je zaista izvršeno prepoznavanje.

“Vijeće ne spori da se predmetni događaj desio, ali dovodi u sumnju identifikaciju”, navela je Hadžiomerović.

Oštećena je upućena na parnicu, a na izrečenu presudu dozvoljena je žalba Apelacionom vijeću Suda BiH.

Jahiću je ranije suđeno u predmetu sa Esadom Ramićem i još deset optuženih, kojima je na teret stavljeno da su od maja 1992. do maja 1993., u okviru širokog i sistematičnog napada na srpsko civilno stanovništvo na području Konjica, počinili progon – ubistvima, silovanjem, zatvaranjem, mučenjima i drugim nečovječnim djelima, ali je postupak u odnosu na njega razdvojen u oktobru prošle godine s ciljem cjelishodnosti pošto je optužen za jednu od većeg broja tačaka optužnice.