Ovo je djelić priče o jednom od najboljih nogometaša u historiji. Zvali su ga "Mickey Mouse", nizak i okretan, spretan i brz – zaista je ličio na lika iz crtanih filmova Walta Disneya. Legenda ne samo engleskog, već i svjetskog nogometa, doživio je jednom prilikom nevjerovatnu neprijatnost u Beogradu. No, o tome nešto kasnije... On je Kevin Keegan!

Bio je možda prva pop-zvijezda u nogometu, a ujedno i sjajan igrač, trener, pedagog – iako nije bio bez grešaka. Volio je biti glavni, ali do takvih uloga dolazio je svojom predanošću poslu i sportu kojim se bavio. Joseph Kevin Keegan (Armthorpe, 14. februar 1951.) bivši je profesionalni nogometaš i menadžer. Igrao je za nekoliko klubova, među kojima se izdvajaju Liverpool i Hamburger SV. Kao trener je vodio Newcastle, Fulham, Manchester City, Newcastle United kao i nogometnu reprezentaciju Engleske. Karijera za poželjeti, zar ne?

Kao igrač 70-ih i 80-ih godina, opisan je kao "vjerovatno prva engleska zvijezda privlačna modernim medijima". Njegovi počeci u profesionalnom nogometu s Liverpoolom su antologijski. Nema nikakve sumnje – Liverpool je jedan od najpopularnijih engleskih klubova, dosad je osvojio 18 naslova engleskog prvaka, 7 FA kupova i 8 engleskih Liga kupova, čime je drugi najtrofejniji klub iza Manchester Uniteda, piše 

Neprijatnost u Beogradu

No, posljednjih godina, pa i decenija, klub prolazi kroz ozbiljnu rezultatsku krizu. Najbolje to ilustruje činjenica da je Liverpool posljednji naslov engleskog prvaka osvojio još 1990. godine. Osvojili su i 5 naslova evropskog prvaka, a ispred njih su po tom pitanju samo Milan i Real Madrid.

Vratimo se velikoj neprijatnosti koju je Kevin Keegan doživio u Beogradu. Reprezentacija Engleske stigla je u glavni grad bivše Jugoslavije na prijateljsku utakmicu protiv Jugoslavije u ljeto 1973. godine. Engleska ekspedicija iskrcala se iz aviona i krenula kroz hodnike aerodroma. Keegan se na trenutak izgubio...

Šta se zapravo dogodilo? Kapetan aviona koji je dovezao Engleze u Beograd prijavio je nedolično ponašanje nekih putnika. Osim toga, odmah po iskrcavanju neki Englezi su se vozili po pokretnoj traci za prtljag. Pozvana je tadašnja milicija, i desetine pripadnika službe sigurnosti krenuli su u akciju. Niko iz Nogometnog saveza Jugoslavije nije bio na dočeku. Razlog je bio prozaičan – Englezi su se zbunili zbog vremenske razlike, pa su stigli sat ranije. Između Londona i Beograda je sat vremena razlike, i tako se desila zbrka...

Izgledao kao huligan

Milicija je odmah krenula uvoditi red. Kako niko od pripadnika milicije nije znao engleski jezik – problem je bio zagarantovan. Pokušao ga je riješiti najautoritetniji igrač ekipe – Kevin Keegan. Imao je neurednu kosu, bio neobrijan, pa je organima reda izgledao kao huligan.

Uzalud se Keegan branio tvrdnjama da je nogometaš, niko ga nije razumio. Kasnije se saznalo da je govorio kako je "spavao tokom cijelog leta" i da "nije imao nikakve veze s incidentima u aerodromu". Što je više pričao, to su ga više tukli po leđima. Na kraju mu je krv potekla iz nosa i uha, a Keegan se savio od bolova na podu.

Kada se situacija smirila, počela je diplomatska prepiska. Englezi su bili veoma ljuti, a uključene su bile obje vlade. Jugoslavenska je umirala od srama, dok je britanska preuzela inicijativu i zaprijetila zabranom nastupanja Jugoslaviji u međunarodnim takmičenjima. Utakmica je ipak odigrana. Keegan je na terenu šepao. Meč je završen bez pobjednika (2:2). Sjajan pogodak dao je Brane Oblak – "udarcem s tridesetak metara probušio je vratara Raya Clemencea", a Englezi su taj pogodak proglasili "najljepšim golom svih vremena". Na tribinama je bilo 90.000 gledatelja.

Tito oslobodio špijune

Situaciju je morao lično rješavati predsjednik Jugoslavije – Tito. Našao se pod nevjerovatnim pritiskom i morao je popustiti.

Na kraju, Velika Britanija je tražila kao zalog – kao znak dobre volje – da Jugoslavija oslobodi dvojicu britanskih državljana koji su služili kaznu zbog špijunaže. Tito se odupirao koliko je mogao, ali u strahu od sankcija prema reprezentaciji Jugoslavije – Britanci su pušteni.

Incident se u jugoslavenskoj javnosti zataškavao koliko se moglo. Diplomatski odnosi između dvije zemlje bili su dugo narušeni.

Kasnije se doznalo još mnogo toga. Keegan je godinama kasnije igrao s našim Ivanom Buljanom u njemačkom HSV-u. Buljan je kasnije ispričao u medijima: "Rekao mi je da su ga ubili od batina i da je ekipa dugo razmišljala hoće li uopće istrčati na teren beogradske Marakane."

Nikad više u Jugoslaviju

Keegan se zakleo da "nikad više neće igrati u Jugoslaviji". Trener HSV-a, naš Branko Zebec, morao ga je moliti na koljenima da igra revanš protiv Hajduka u Kupu prvaka 1980. godine. Keegan je jedva pristao, toliko se plašio.

A ko su bili britanski špijuni koji su pušteni zbog Keeganove krvi prolivene u beogradskom aerodromu? Dvojica prerušenih agenata MI6, uhvaćeni nedaleko od Sarajeva, predstavljali su se kao "ljubitelji rijetkih ptica", a u stvarnosti su snimali vojne objekte. Osuđeni su na više godina zatvora, ali nisu odslužili ni pola kazne – jer su, zbog Keegana, pušteni na slobodu.