Iako je sve manje uzgajivača ćurki u Bosni i Hercegovini, veterinarka iz Orašja Naida Redžepović bavi se ovom održivom proizvodnjom. Njen moto je: znanjem i radom do vlastitog poduzetništva.

Prvi specijalizirani objekt za uzgoj purića porodica Redžepović napravila je 2006. godine, ali je stradao u poplavi 2014. te su napravili novi.

"Drugi objekat je koštao preko 200.000 KM, s tim da smo u tom periodu dobili jedan dio sredstava od UNDP-a, pomogli su nam u financiranju farme", ističe Naida.

S obzirom na visoke temperature, posebno se mora voditi računa o gustoći naseljenosti u samoj farmi, a vrši se i stalna prevencija bolesti.

"Ne dozvoljavamo ulazak u farmu drugim ljudima, i ako se ulazi u farmu, obavezno se mora raditi dezinfekcija obuće i oblačiti posebna odjeća, ne može se ulaziti iz nekog drugog objekta u naš objekat zbog prenosa bolesti", objašnjava Naida za FTV.

Poticaja za ovu proizvodnju nemaju, unatoč tomu, Redžepovići ne odustaju, a plasman nije upitan.

Naš koncept je baziran na tome da radimo uzgoj do mjesec, odnosno do 30–35 dana. Nakon toga se vrši isporuka ćurana u veterinarske i poljoprivredne apoteke na cijelom području Bosne i Hercegovine“, navodi ova veterinarka iz Orašja.

Proizvodnja purića znatno je skuplja u odnosu na piliće, ali su i benefiti ovoga mesa u ishrani također mnogo veći. Dr. Redžepović ističe da je meso kvalitetnije s mnogo više proteina i manje masti i kolesterola, te se nada da će i građani postati svjesniji važnosti ove namirnice u prehrani.