Promjena vodstva Matice hrvatske kao da baš nikomu nije sjela. Ravnanje tom temeljnom institucijom hrvatske kulture, osnovanom u doba Hrvatskog narodnog preporoda 1842., na posljednjoj je sjednici krajem svibnja od pisca Mira Gavrana preuzeo njegov dosadašnji zamjenik Damir Zorić.

On je čovjek renesansne širine, barem prema biografiji u kojoj je djelovao kao znanstvenik, nakladnički urednik, saborski zastupnik, političar u dvije stranke, menadžer, predsjednik udruge poslodavaca, pa na koncu i nasljednik Vlade Gotovca. Na izbornoj skupštini u Čakovcu 22. svibnja verificirani su kandidati za budući novi Glavni odbor, Nadzorni odbor i Časni sud, tijela koja će upravljati Maticom hrvatskom iduće četiri godine.

Dio članstva žali za Gavranom, dio ima prigovor na proceduru izglasavanja novog vodstva, a dio kulturne javnosti iskazuje nepovjerenje Zoriću zbog drugih rukavaca njegove interesno široko razgranate karijere, napose onih koji su vezani uz poduzetništvo, sudjelovanja u mutno provedenoj privatizaciji nekih tvrtki te Zorićeve tijesne veze s nogometnim klubom Dinamo i bjeguncem Zdravkom Mamićem.

Podrška je ostala

Iracionalni i emotivni žal dijela matičara za Mirom Gavranom donekle je razumljiv. Taj samozatajni, ali vrlo uspješan dramatičar, romanopisac i pisac za djecu temperamentom pripada uz Maticu hrvatsku, barem kakvom se ona izvana čini: unatoč impresivnoj tradiciji i velikoj simboličkoj važnosti, ta se institucija posljednja dva desetljeća odlikuje – pristojnom pasivnošću. Taj se dojam nije promijenio Gavranovim dolaskom na njezino čelno mjesto (predsjednik je postao 6. studenoga 2021.), izuzev Matičina angažmana oko donošenja Zakona o hrvatskom jeziku, koji je nastao pod njezinim okriljem, a zasluge se u velikoj mjeri pripisuju baš Gavranu.

O Gavranu se jedno vrijeme govorilo i kao o Plenkovićevu kandidatu za predsjednika države, govorio je o njemu u superlativima u mjesecima prije predsjedničkih izbora, no sam je Gavran ostao suzdržan, odbijajući potvrditi da je otkrivanje spomen-ploče Zakonu o hrvatskom jeziku u Matici hrvatskoj ustvari bio neslužbeni početak njegove kampanje, kako se nekima učinilo nakon Plenkovićeve objave naklonosti Gavranu kao potencijalnom budućem predsjedniku države. Višetjedne spekulacije koje su se vrtjele oko njegove kandidature definitivno su se raspršile kad je rekao da njegov politički angažman na ovoj razini dolazi u obzir tek za pet godina, a nikako prije. Spomenuo je pritom i podršku koju uživa od članova Matice hrvatske.

“Brojni su me matičari i ljudi iz javnog i političkog života počeli nagovarati da ono što sam uspio ostvariti u Matici hrvatskoj pokušam prenijeti na cijelu domovinu. Prvi put u životu pomislio sam da bih o tome trebao promisliti”, istaknuo je Gavran, koji se na koncu nije kandidirao za predsjednika države, no svakako je ostavio otvorenu mogućnost da bi to mogao učiniti na idućim izborima.

Šok i nevjerica

Već mnogo godina Miro Gavran slovi kao jedini hrvatski pisac koji zaista uspijeva živjeti od svoga književnog rada. (Svima, ili premoćnoj većini ostalih pisaca koji djeluju na našem malom tržištu, pisanje je zapravo hobi koji kombiniraju s “glavnim” poslom, često radom u medijima.) Gavranov uspjeh nije ograničen samo na Hrvatsku, štoviše, njegovi se tekstovi za kazalište izvode diljem Europe; s više od 400 kazališnih premijera koje je vidjelo više od četiri milijuna ljudi najizvođeniji je hrvatski dramski pisac, djela su mu prevedena na 42 jezika, a knjige imale više od 250 izdanja. Također, jedini je živući dramatičar u Europi koji ima kazališni festival posvećen njemu, izvan zemlje rođenja, na kojem se igraju isključivo predstave nastale po njegovim tekstovima: od 2003. djeluje u Slovačkoj, u Trnavi, pod nazivom GavranFest.

Članovi Matice, iako nespremni za odlučniji javni istup, u tjednima prije održavanja izborne skupštine uznemireno su šuškali o montiranom procesu. Glasine su djelovale pomalo paranoično: govorilo se da je tada još aktualni predsjednik Miro Gavran za svoga nasljednika tajno pripremao Damira Zorića, i to šaljući interne dopise članstvu. U pismu odaslanom članovima tek mjesec dana uoči svibanjske sjednice Glavnog odbora Matice hrvatske Gavran je opetovano isticao svoja postignuća, odnosno postignuća svoga tima, govorio o zajedništvu te pozivao članove Glavnog odbora da nastave s radom za boljitak Matice, piše Dnevno.hr.

“Pod geslom da se ne mijenja sastav koji pobjeđuje, ovim vas putem u svoje ime i u ime Predsjedništva Matice potičem i molim da kao članovi Glavnog odbora nastavite raditi za boljitak Matice hrvatske. Ako bi neki od vas osjećali da zbog poslovnih, zdravstvenih ili obiteljskih razloga više ne mogu nastaviti s takvim radom, no svojoj Matici i dalje žele doprinositi svojim idejama i zalaganjem, predlažem u svoje ime i u ime Predsjedništva da nastavite svoje djelovanje kao članovi Savjeta Predsjedništva Matice hrvatske. To je tijelo koje je započelo svoj rad tijekom djelovanja sadašnjeg Predsjedništva Matice. (…) Želimo proširiti djelovanje toga tijela uključivanjem većeg broja zaslužnih članova Matice, bilo da su dosad sudjelovali u ograncima ili u tijelima središnjice”, poručio je Miro Gavran u dopisu krajem travnja, uz obećanje onim članovima Glavnog odbora koji odluče odustati od neizvjesne kandidature da će imati zajamčeno mjesto u Savjetu Predsjedništva.

Skrivanje činjenica

“Tako bismo svakom našem uglednom senioru omogućili da ostane dijelom upravljačkog sastava kao znak zahvale za sve što je dosad učinio, a opet, ne bismo ga izlagali neizvjesnom izbornom rezultatu na skupštini, a otvorili bismo i put pomlađivanju i osvježavanju Glavnog odbora…”, napisao je Gavran. Iz tako sročenog pisma nitko nije mogao iščitati autorovu nakanu da se samo nekoliko tjedana poslije, na skupštini Glavnog odbora, potpuno nenajavljeno izuzme iz kandidature – i kao jedinog kandidata za predsjednika ostavi Damira Zorića. Na sjednici je Zorić dobio potporu 113 izaslanika, dok je 36 listića bilo nevažeće. Na skupštini je sudjelovalo ukupno 149 zastupnika.

“Nije problem u tome što se Miro Gavran ne želi kandidirati za drugi mandat. To mu nitko ne može niti je pokušao zamjeriti. Nama je samo neprihvatljivo to što je do zadnjeg dana skrivao da se neće kandidirati i što je u tajnosti sve dogovarao sa Zorićem. Osjećamo se izigranima i izdanima”, komentirao je jedan član Matice hrvatske, ogorčen kontradikcijom između javne komunikacije i zakulisnih dogovora, kojom je ozbiljno narušeno povjerenje među članovima. Zbog čega Zorićevi oponenti (a čini se da ih je u Matici značajan broj) nisu na Gavranovo povlačenje odgovorili isticanjem svoga kandidata?

Sve se dogodilo naglo i manjak vremena svakako je bio bitan faktor. Zatečeni informacijom da njihov predsjednik ne namjerava nastaviti mandat, nisu se na vrijeme snašli s informiranim odabirom druge osobe koja bi usmjerila Maticu u neku stabilnu i plodonosnu budućnost. Svojim je činom, žale se, Gavran umrtvio bilo kakvu raspravu o novom predsjedniku kako bi olakšao posao svom “delegiranom” nasljedniku Zoriću. Oponenti, naznačeni u onih nekoliko desetaka nevaljalih listića, nadali su se, očito, da Zorić neće dobiti potrebnu većinu glasova te da će se time otvoriti prostor za sazivanje nove skupštine i novu kandidaturu. Taktiziranje im se nije isplatio.

Biran dva puta

Možda su ogorčene i skeptične reakcije zaista pogonjene samo paranojom… No ima još elemenata u ovoj priči o promjeni vodstva Matice hrvatske koji bude nepovjerenje i cijeli proces čine sumnjivim. Evo i službene biografije Damira Zorića, s kojom je – paradoksalno – mnogo bolje upoznata domaća nogometna publika nego kulturna javnost. Rođen je 1. siječnja 1960. u Grudama u Bosni i Hercegovini, osnovnu školu i srednjoškolsko obrazovanje dovršio je u Zagrebu, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je studije etnologije i povijesti.

Na istom je fakultetu magistrirao i doktorirao, a potom i radio od 1986. do 1991. godine, baveći se etnološkom kartografijom, istraživanjima tradicijskih oblika nadgrobnika, ukopišta te etnologijskim prinosima naših misionara i njihovim doprinosima općoj i nacionalnoj etnologiji. Kad je riječ o Matici hrvatskoj, u nju je Zorić dva puta biran u Glavni odbor, Predsjedništvo, na mjesto glavnog tajnika, a onda i na mjesto Gavranova zamjenika. U širokoj paleti Zorićevih interesa našao se i nogomet, na što njegovi oponenti zlurado podsjećaju ovih dana. Donedavno je Damir Zorić, naime, bio član Izvršnog odbora Dinama, u kojem je slovio kao osoba od povjerenja bivšega gazde Zdravka Mamića. U klubu je slovio kao omiljeni Mamićev Hercegovac: podržavao ga je i bio mu blizak suradnik te mu ostao vjeran u Skupštini Dinama kao predvodnik struje koju su nazivali “Mamićevom frakcijom”.

Naposljetku je izbačen iz članstva kluba zbog povrede klupske časti i ugleda dok je tijekom 2023. vodio dug i ustrajan rat da se zaustave promjene u klubu, izvan snage stave nova skupština, statut i akti – sve uime održavanja kontinuiteta uspostavljenih obrazaca vođenja kluba, koje je podržavao. U mandatu novog predsjednika Matice hrvatske glavni tajnik ostat će Ivica Nuić, još jedan moćni Hercegovac koji je svoju karijeru gradio u bliskoj paraleli sa zemljakom Zorićem.

Mutni poslovi

Obojica su na Filozofskom fakultetu završila studij etnologije, obojica su potom bili ključni dionici nekih mutnih privatizacija – prije svega one Večernjeg lista, o čemu je nedavno iscrpno pisao 7dnevno. Večernji list se, naime, početkom 1998. našao u nevolji nakon što je obznanjeno da je jedna offshore kompanija iz Jerseya od Mirovinskog fonda brzom i izravnom nagodbom kupila većinski paket Večernjaka, odnosno 53,61 posto dionica za nešto manje od 20 milijuna nekadašnjih njemačkih maraka. Zorić je tvrdio da su se u prodaji vodili isključivo financijskim kriterijem, iako je Mirovinski fond prodajom Večernjaka, kako se kasnije doznalo, uspio pokriti trećinu mjesečnog manjka za isplatu mirovina, to jest 58.999 prosječnih mirovina.

Najokrutnijim kritičarem novog Matičina predsjednika pokazao se kolumnist Jurica Pavičić, koji je u zajedljivom tekstu ustvrdio da ta institucija, koliko god nisko pala, ipak zaslužuje više od Zorića koji ju je svojim dolaskom na čelo učinio nerelevantnom i pogubljenom “treš-institucijom”.

“Činjenica da je Mamićev vjerni krilnik postao predsjednik Matice hrvatske neće prouzročiti nikakvu društvenu štetu. Jer, ajmo bit iskreni, Matica hrvatska već dugo nema društvenu važnost. MH je stanovitu društvenu važnost imala u doba kad je osnovana. Nemalu je parapolitičku važnost imala uoči 1971., kad se pretvorila u neformalni opozicijski pokret, što su brojni njezini članovi platili neprihvatljivom represijom. Posljednji trenutak kad je MH imala neki smisao bile su rane devedesete, kad ju je Vlado Gotovac pretvorio u građansko-liberalni opozicijski trust mozgova suprotstavljen Tuđmanu, čega se današnja MH vjerojatno nerado sjeća”, napisao je Pavičić u Jutarnjem listu, zaključujući kako je Matica “već desetljećima lijena i zatupljena građanska udruga čiji se mentalni sklop svodi na igrokaze o Tomislavu i šaljivo nebitni Zakon o jeziku”.

Umoran je i izgorio mu je inventar kazališta

Gavran je u istupu nakon izborne sjednice bio prilično defenzivan. Ono što su neki nazivali sabotažom i zakulisnim igrama, on je obrazložio – umorom.
“Koje su to konstrukcije? To je kao da kažete Peđi Grbinu zašto ne ide u novi mandat nego je prepustio Hajdašu Dončiću da se kandidira. Ja sam se naradio kao konj. Svaki sam dan bio u Matici. Nemam snage za dalje. Da sam imao snage, išao bih. Zanemario sam svoje poslove. Ne idem na svoje premijere u Pariz, Prag ili Buenos Aires jer obilazim male ogranke u Matici. Ne žalim ni za čim, ali da mi sada netko kaže ‘još jedan mandat’, nemam snage. Teatar mi je nedavno izgorio…”, branio se Gavran, dodajući da se Damir Zorić “ima pravo natjecati kao bilo koji član Glavnog odbora”.
Požar koji spominje zaista je pogodio njegovo kazalište; izgorjeli su kompletna scenografija i rekviziti za većinu putujućih predstava Teatra Gavran. Skladište se nalazilo u nedovršenoj bolnici Blato. Rekao je da je dotad čak i želio ići na drugi mandat, a da odustajanje od kandidature nije obznanio ranije jer je “bio u dilemama”. O Zoriću je rekao da je puno radio i puno pomogao.
“Ne vidim gdje je problem. Mene sve to zbunjuje. Matica hrvatska udruga je građana i svaki se od 7000 članova može kandidirati”, rekao je Gavran.

HSLS, HDZ, Sabor, direktor mirovinskog, šef osiguranja…

Zorićeva biografija ide u iznenađujuće širine: devedesetih je gradio političku karijeru u HSLS-u pa “okrenuo kaput” i priklonio se Tuđmanu i HDZ-u. Postao je predstojnik Vladina ureda za izbjeglice i prognanike, nakon toga i direktor Republičkog fonda za mirovinsko i invalidsko osiguranje radnika Hrvatske, koji je kasnije prerastao u HZMO. Sudjelovao je u privatizaciji velikih tvrtki, hotela i novinskih kuća, od kojih su neke izvedene – blago rečeno – netransparentno.

Odnosi se to i na trgovinu dionicama Istarske i Hrvatske poštanske banke. Bio je i hrvatski veleposlanik u BiH, nakon čega se prebacio u privatni sektor, odnosno osiguravateljsku industriju – kao član, pa predsjednik Uprave Sunce i Euroherc osiguranja. Kao poslodavac u osiguravajućim kućama aktivirao se i u Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP) koja će ga 2020. izabrati i za predsjednika.