Allen Bobinac, koji se iz Hrvatske preselio u Irsku, ispričao je svoju nevjerovatnu životnu priču za The Irish Times. Naime, od beskućnika je stigao do pozicije voditelja u poznatom kafiću za beskućnike u Dublinu, The Lighthouse, a danas ističe da mu je "Irska dala samo najbolje stvari".

Allen je u Irsku stigao 2015. godine sa, kako kaže, "samo koferom i šatorom". Bez novca, bez poznanstava i bez posla, dane je provodio hodajući Dublinom i dijeleći biografije, iako na njima gotovo nije imao šta upisati. "Spavao sam četiri sedmice u parku Stephen’s Green, preživljavao sam s nešto više od jednog eura dnevno", rekao je za The Irish Times.

Kao spas s neba došla mu je mobilna kuhinja za beskućnike. "Tada mi je ogroman teret pao s leđa. Znao sam da barem neću umrijeti od gladi", prisjeća se.

Početak novog života

Ubrzo je uspio dobiti dnevni posao kod jednog proizvođača voća, Keelings, gdje je zaradio 50 eura. Taj novac iskoristio je da dovede i svog brata blizanca. Nakon šest mjeseci pronašao je stalniji posao kao pomoćni kuhar u zapadnom Dublinu, iako je i dalje noći provodio na ulici.

Prekretnica u njegovom životu bio je susret sa senatorom Aubreyjem McCarthyjem, koji mu je pomogao pronaći smještaj preko humanitarne organizacije Tiglin. U sklopu programa tzv. "prijelaznog stanovanja" Allen je dobio priliku ostati duže pod uslovom da se obrazuje i radi. "Od ulice do fakulteta prošlo je samo sedam dana", izjavio je.

Nakon godinu dana na ulici, Allen je upisao fakultet i završio čak dva magistarska programa – iz oblasti djece, mladih i porodice te međunarodnih odnosa. Danas je voditelj kafića The Lighthouse, mjesta koje nudi podršku i toplinu onima koji žive na margini društva.

O Irskoj govori s dubokim poštovanjem

Za svoj rad, on i brat nagrađeni su nagradom gradonačelnika Dublina. U kafiću su, kako kaže, pokrenuli brojne aktivnosti: muzičke večeri, kulturne dane, buvljake. "Kada ih privučeš događanjima, možeš ih postepeno izvući s ulice", objasnio je za Irish Times.

Iako mu je prvi kontakt s Irskom bio kroz beskućništvo, Allen danas o toj zemlji govori s dubokim poštovanjem. "Biti beskućnik bio je nusproizvod mog cilja da pronađem bolji život. Ali Irska mi je dala sve. Sve osim kuće. Kako onda mogu reći nešto loše?"

Govoreći o irskoj kulturi, kaže da ga je najviše iznenadila srdačnost ljudi. "Ako u Irskoj slučajno udariš nekoga na ulici, oni će se izvinuti, a to se ne dešava u drugim zemljama."

U razgovoru za The Irish Times, Bobinac je rekao da se danas osjeća dijelom zajednice i da želi doprinositi zemlji koja mu je toliko dala. "Svijet je surov, a Irska je za mene oaza. Kao imigrant, osjećam odgovornost da čuvam ono što ovdje imamo."