Kremljolog Mark Galeotti, autor brojnih knjiga o Rusiji i Vladimiru Putinu, u svojoj je analizi za britanski The Times ocijenio da smrt, točnije samoubojstvo Romana Starovojta, svega nekoliko sati nakon što ga je ruski čelnik smijenio s mjesta ministra prometa, pomaže da se ispita i analizira kriza koja se sporim tempom odvija među ruskim elitama.

Podsjetimo, u ponedjeljak je tijelo Romana Starovojta pronađeno u blizini njegova automobila na periferiji Moskve. Istražitelji su rekli da se, nakon što je čuo da je otpušten, odvezao na mjesto gdje je potom pronađeno njegovo tijelo i oduzeo si život pištoljem koji mu je uručen kao nagrada za službu svojoj zemlji.

Iako postoje neizbježna nagađanja da je ubijen - a postoje i neke sugestije da je umro ranije nego što to tvrdi priča istražitelja - u ovom se trenutku čini vjerodostojnom tvrdnja da je počinio suicid, piše Galeotti. A pritom je svojom smrću otvorio korisni diskurs kroz koji se može ispitati ‘puzajuća‘ politička kriza koja se odvija u Rusiji, dok nade u skori kraj rata koji je Putin započeo u Ukrajini kopne.

‘Rospil‘ kao nešto normalno

Prije nego što je postao ministar prometa, 53-godišnji Starovojt bio je guverner Kurska, regije u kojoj su ukrajinske snage u kolovozu prošle godine izvršile invaziju, na Putinovo veliko ogorčenje. Procjenjuje se da je petina od 20 milijardi rubalja (190 milijuna funti) dodijeljenih za izgradnju obrambenih utvrda na granici očito bila pronevjerena.

Ruske elite moraju se prilagoditi neugodnoj novoj stvarnosti. Stara shvaćanja o tome što može, a što ne može proći nekažnjeno, mijenjaju se, ali nitko nije posve siguran kako. Još ne tako davno, ono što su Starovojt i Smirnov navodno učinili smatralo bi se prihvatljivom korupcijom. Sada to nitko može znati

Starovojtov nasljednik na mjestu guvernera, Aleksej Smirnov, uhićen je u travnju i bila je javna tajna da je spreman ‘utopiti‘ svog bivšeg pokrovitelja.

Čuvši da ga otpuštaju - što je bio uvod u uhićenje - čini se da se Starovojt upucao, radije nego da se suoči s ponižavajućim suđenjem i više od desetljeća zatvora. A moguće je i da je bio posve zatečen.

Naime, pronevjera sredstava od velikih projekata nabave toliko je normalna u Rusiji da za nju čak postoji poseban izraz, ‘rospil‘, kao koruptivno ‘rezanje proračuna‘, odnosno zadržavanje svojeg dijela ‘kolača‘. U tom kontekstu, uzimanje 20 posto sredstava osiguranih za neki projekt obično je bilo u okvirima standardne prakse.

Promjena pravila

No, kao što pokazuju ovaj i drugi incidenti te uhićenja moćnika, poput nedavnog uhićenja tajkuna biznisa sa zlatom Konstantina Strukova, ruske elite moraju se prilagoditi neugodnoj novoj stvarnosti. Stara shvaćanja o tome što može, a što ne može proći nekažnjeno, mijenjaju se, ali nitko nije posve siguran kako.

Još ne tako davno, ono što su Starovojt i Smirnov navodno učinili smatralo bi se prihvatljivom korupcijom. Sada, međutim, ističe Galeotti, tko to može znati. Kao što je primijetio jedan veteran ruskog poslovnog svijeta: "Niste morali voljeti [Putina], ali ste morali cijeniti njegovu jasnoću, njegovu dosljednost. Znali ste pravila i sve dok ste ih slušali, mogli ste napredovati".

No, otkako je Rusija pokrenula svoju sveobuhvatnu invaziju na Ukrajinu 2022. godine, ovaj relativno stabilan poredak bio je pod sve većim pritiskom, deformiran ekonomskim pritiscima odozdo i sve nepredvidljivijim pristupom vodstva odozgo.

Iako je Putin uvijek određivao opći smjer politike, nekada je bio spreman saslušati različite ideje o tome kako to učinkovito provoditi. Sada se to više čini kao opasna igra pogađanja jer dužnosnici moraju predvidjeti što on želi čuti.

Iako današnji Putin odbija angažirati se u potencijalno teškim ili neugodnim političkim pitanjima, i danas postaje nestrpljiv kada se ona ne riješe. On zahtijeva "patriotizam", ali ne uspijeva objasniti što to znači. Zatvara oči pred propustima i nevjerojatnom korupcijom nekih pojedinaca, ali istovremeno okrutno kažnjava neke druge zbog istog.

Zato je smrt Starovojta toliko šokirala njegove kolege iz insajderskih krugova - to se svakome od njih moglo dogoditi i samo zahvaljujući Putinovoj milosti nisu na njegovu mjestu.

Povratak metodama iz 90-ih

Niz nedavnih samoubojstava ruskih dužnosnika, a posebno poslovnih ljudi, izazvao je veliku globalnu pozornost, ali i sumnju. Neke od tih smrti nesumnjivo su doista bile samoubojstva, ali postoje dobri razlozi za vjerovati da neke druge nisu.

Ipak, unatoč tvrdnjama da se radi o nekoj vrsti čistke u Kremlju, vjerojatno se događalo nešto drugo. Putin za ubojstvom poseže uglavnom kada su u pitanju disidenti i oni koje smatra izdajnicima u inozemstvu. Kod kuće se oslanja prvenstveno na svoju kontrolu nad pravosudnim sustavom - u kleptokraciji se uvijek može pronaći dovoljno dokaza za demonstracijsko suđenje, dugu kaznu u kažnjeničkoj koloniji i oduzimanje nezakonito stečene imovine.

Ove smrti, pak, kako ističe Galeotti u Timesu, više izgledaju kao dokaz sve nasilnije konkurencije među ruskom elitom. Iako neki od njih imaju koristi od ratnog gospodarstva, mnogi drugi nemaju. Našavši se pogođeni sankcijama, kamatnom stopom od 20 posto i rastućim proračunskim deficitom, neki se vraćaju metodama koje su prevladavale u "divljim 90-ima", kada se zemlja kaotično prilagođavala tržišnom gospodarstvu nakon urušavanja Sovjetskog Saveza.

Jedna od tih metoda je nezakonita zapljena, odnosno pljačka ili otimačina - praksa oduzimanja imovine pomoću lažnih dokumenata i sudskih odluka koje su rezultat korupcije i mita. Druga metoda je naručeno ubojstvo. A obje ove vrste zločina su u porastu. Nije slučajnost, kako se navodi, da su mnoga od navodnih samoubojstava počinili ljudi koji su inicirali ili su meta nezakonitih zapljena imovine.

Kako je rekao jedan poduzetnik u emigraciji koji je još uvijek u kontaktu s prijateljima u moskovskoj poslovnoj zajednici, "naravno, možda stres od otimačine natjera žrtve da skaču kroz prozor, ali nitko ne misli da se inicijatori [ovih vrlo neprijateljskih preuzimanja] ubijaju iz osjećaja krivnje". Vjerojatnije je da su u tim slučajevima ubijeni u znak odmazde zbog svojih pljačkaških aktivnosti. "Možda je lakše riješiti spor ubojstvom nego riskirati sudski postupak", dodao je poduzetnik.

I slučaj Strukova zabrinuo elite

Kremlj je također prigrlio ovu metodu. Prema neovisnom ruskom mediju The Moscow Times, prošle godine država je preuzela kontrolu nad gotovo 70 tvrtki, čija je ukupna imovina procijenjena na više od 544,7 milijardi rubalja (6,2 milijarde eura).

To može poslužiti u nekoliko svrha - obogaćivanju države, osiguravanju imovine za prijenos novim vlasnicima kao nagrade za lojalnost ili kažnjavanju onih koji prelaze nevidljive i nejasne crvene linije.

Jedna takva meta bio je milijarder Konstantin Strukov, vlasnik Južnouralzolota, treće najveće ruske tvrtke za iskopavanje zlata. Strukov, kojem otimačine ni samom nisu bile nepoznanica, optužen je za korištenje svojih političkih veza i ekonomske moći u neprijateljskim preuzimanjima tvrtki koje je zatim registrirao pod imenima opunomoćenika i obitelji. Kao što je rečeno ranije, tako nešto nije neobično u Rusiji, ali iz nekog razloga - postoje mnoge teorije, ali nema jasnog odgovora - ovaj put država je odlučila odgovoriti.

Našavši se pod pritiskom, Putinov nekada stabilan i predvidljiv sustav vladavine deformira se. Iako to ne predstavlja neku iznenadnu krizu koja bi vjerojatno izazvala neki jednako iznenadni odgovor te je u doglednoj budućnosti Putinov položaj neosporan, među elitama postoji široko rasprostranjeno nezadovoljstvo i nelagoda oko smjera kojim se stvari kreću kako tektonski pritisci u sustavu rastu

Protiv njega su pokrenute istrage po optužbama koje se kreću od financijskih nepravilnosti do kršenja zdravstvenih i sigurnosnih propisa, a 4. srpnja Strukov je uhićen na pisti zračne luke Čeljabinsk dok se pripremao pobjeći u Tursku svojim privatnim zrakoplovom.

Stoga, ono što zabrinjava ruske elite jest to da Strukovljeve aktivnosti, iako su možda i bile na krajnjem rubu onoga što bi se nekada smatralo dopuštenim, nipošto nisu bile nešto neobično. Osim toga, činilo se da se pridržava pravila, budući da je bio čvrsti pristaša Putinove političke platforme Ujedinjena Rusija, pa čak i zamjenik predsjednika regionalnog zakonodavnog tijela.

Vrsta otpora: ‘Nitko neće na Putina, ali ni stati uz njega ako netko krene‘

Našavši se pod pritiskom, Putinov nekada stabilan i predvidljiv sustav vladavine deformira se. Iako to ne predstavlja neku iznenadnu krizu koja bi vjerojatno izazvala neki jednako iznenadni odgovor te je u doglednoj budućnosti Putinov položaj neosporan, među elitama postoji široko rasprostranjeno nezadovoljstvo i nelagoda oko smjera kojim se stvari kreću kako tektonski pritisci u sustavu rastu.

Neki odani - i hrabri - tehnokrati i dalje pokušavaju upozoriti Putina na ove izazove. Ministar gospodarskog razvoja, Maksim Rešetnikov, pridružio se guvernerki središnje banke Elviri Nabjuljinoj u upozorenju na ekonomske pritiske koji su pred vratima, dok je glavni tužitelj, Igor Krasnov, jasno istaknuo da je korupcija na najvišim razinama sustava ozbiljan problem te da je u porastu.

Ipak, više je onih koji drže glavu pognutu dolje i brinu se za vlastite interese. Za neke, unatoč rizicima, to znači krasti koliko god mogu, i dok mogu, iščekujući teška vremena koja dolaze. Nije slučajnost da su slučajevi korupcije u prvom tromjesečju ove godine gotovo 25 posto veći u odnosu na isto razdoblje prošle godine.

Za druge, u upadljivoj paraleli s onim što se događalo unutar Komunističke partije krajem 70-ih i početkom 80-ih godina, to znači stvaranje horizontalnih saveza kako bi se zaštitili od Kremlja - to znači čuvanje leđa jedni drugima, izbjegavanje pritiska da se moraju međusobno optuživati i potkopavanje lokalnih institucija kontrole.

Čak i regionalni guverneri sada smanjuju iznose koje su spremni platiti vojnim regrutima iz svojih blagajni. Poriv da pokažu svoju odanost Putinu punjenjem redova njegove vojske više od drugih kolega pao je u drugi plan pred hitnijim financijskim i političkim pitanjima. Oni više ne misle da vrijedi pokušavati ‘bedinati‘ distanciranog i hirovitog monarha.

Postoji osjećaj da se ušlo u svijet u kojem se "nitko ne usuđuje krenuti protiv Putina, ali nitko neće stati uz njega ako netko drugi to učini", kako je Galeottiju rekao jedan iskusni ruski politički promatrač.

Ima li Putin jasniju sliku pokojnog od Starovojta?

Moderni ruski car je to iskusio na svojoj koži tijekom pobune plaćeničke vojske Wagner 2023. godine, kada se većina sigurnosnih snaga nije ni pridružila, ali ni pružila otpor pobunjenicima. Iako je vođa grupe Wagner, Jevgenij Prigožin, ubrzo nakon pobune poginuo u padu zrakoplova, tadašnja raširena nespremnost da mu se itko suprotstavi bila je toliko duboko ukorijenjena da je Putin kasnije nije mogao sankcionirati, ističe autor.

Čimbenici koji su tada doveli do nedostatka podrške Putinu osobno od tada su postali samo još snažniji i sada je pitanje ima li sam Putin jasniju sliku o tome kako i u kojem smjeru pušu vjetrovi promjena, nego što je to imao njegov pokojni ministar prometa, zaključuje Galeotti u analizi za The Times.