Bosna i Hercegovina, gotovo trideset godina nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, nalazi se pred ozbiljnim prijetnjama svom ustavnom poretku, upozoravaju politički ekonomista Ismet Fatih Čančar i predsjednik Saveza za strateška partnerstva SAD i BiH Ismail Čidić u analizi za američki magazin Foreign Policy.

Prema njihovom mišljenju, aktuelne politike hrvatskog političkog vrha u Sarajevu i Zagrebu, u savezu s Miloradom Dodikom i secesionističkim snagama Republike Srpske, vode ka destabilizaciji zemlje i oživljavanju etnonacionalističkih projekata iz 1990-ih.

Daytonski sporazum, koji je 1995. godine zaustavio rat u BiH i genocid nad njenim muslimanskim stanovništvom, istovremeno je uspostavio politički sistem koji se pokazao disfunkcionalnim i opterećujućim za budućnost zemlje. U posljednjih nekoliko godina, posebno kroz političke poteze Milorada Dodika, došlo je do najagresivnijih pokušaja destabilizacije, dok je hrvatski politički vrh iskoristio slabu reakciju međunarodne zajednice da ojača svoj utjecaj kroz nacionalističke politike.

Analitičari ističu da hrvatska politika prema Bosni i Hercegovini, koju predvode HDZ BiH i HDZ Hrvatske, predstavlja nastavak ratnih ambicija o podjeli zemlje na etnički čiste teritorije, kroz političke a ne vojne mjere. Ove strategije uključuju i pokušaje teritorijalizacije izbornog prava, kojima se Hrvati u mješovitim područjima efektivno isključuju iz političkog odlučivanja.

Kritikujući odbijanje HDZ-a da provede izborne reforme u skladu s presudama Evropskog suda za ljudska prava, autori naglašavaju da postoje dva suprotstavljena koncepta budućnosti BiH: etnonacionalistički status quo koji blokira reforme, i građanski pristup koji teži modernizaciji i uklanjanju diskriminacije.

U osvrtu na regionalnu politiku, tekst podsjeća na ranije konstruktivne stavove hrvatskih lidera poput Stjepana Mesića i Ive Josipovića, koji su zagovarali partnerstvo i poštovanje suvereniteta BiH. Međutim, današnja politička klima obilježena je nacionalističkom retorikom i zaoštravanjem odnosa, posebno kroz ulogu hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića.

Zaključno, autori upozoravaju da bez odlučnih reformi i napuštanja etnički podijeljenog sistema, Bosna i Hercegovina neće moći napredovati ka članstvu u Evropskoj uniji i NATO-u. Takođe, naglašavaju da međunarodna zajednica ne smije dozvoliti da BiH ostane tampon zona između nacionalističkih projekata Hrvatske i Srbije, već mora aktivnije podržati suverenitet i stabilnost zemlje.