U subotu, 19. jula 2025. godine, preminuo je Josip Pejaković – bosanskohercegovački glumac, pisac i jedan od najsnažnijih javnih glasova protiv rata. Njegova legendarna rečenica „Ne damo Bosne“ ostaje urezana u pamćenje generacija kao simbol otpora, prkosa i vjere u mir.

Petog aprila 1992. godine, samo dan prije početka agresije na Bosnu i Hercegovinu, hiljade građana okupilo se ispred tadašnje Skupštine na antiratnim protestima. Među njima je stajao i Josip Pejaković, govoreći pred masom i pred kamerama, uputivši poziv svima da izađu na ulice i pokušaju spriječiti krvoproliće.

– „Građani Bosne i Hercegovine, izađimo na ulice i rukama zaustavimo, zaustavimo ovo što nas u noći može dočekati i da se više nikada ne probudimo. Dođite pred Skupštinu, ne bojte se! Svi na ulicu, cijelo Sarajevo. Krenite rudari iz Breze, iz Zenice, krenite gladni, ne damo Bosne!“ – bile su riječi koje su se pretvorile u historijski krik naroda protiv rata koji je nadolazio.

Nakon rata, prisjećajući se tih trenutaka, Pejaković je govorio kako nije planirao da bude na tom mjestu, ali da ga je, kako kaže, sudbina dovela pred Marijin Dvor. Mikrofon mu je, prisjetio se, s krova reportažnih kola bacio kolega iz medija, a ono što je rekao, bio je – urlik u nebo.

Njegov govor iz aprila 1992. danas je dio kolektivne memorije Bosne i Hercegovine, kao jedan od posljednjih vapaja za razum i suživot, prije nego što je Sarajevo ušlo u najdužu opsadu u historiji moderne Evrope.