Uoči kolektivne dženaze za sedam žrtava zločina počinjenog nad Bošnjacima Prijedora i doline Sane na šehidskom mezarju u Kamičanima u Kozaracu, održana je komemoracija na kojoj su se obratili predstavnici institucija Bosne i Hercegovine i preživjelih žrtava logora.

Nazif Horozović, sekretar Organizacionog odbora ovogodišnje dženaze, podsjetio je da je za ove najteže zločine protiv čovječnosti pravosnažno osuđeno 65 zločinaca, ali da je, nažalost, ovaj proces zaustavljen i pravda je svaki dan sve dalje.

"U ovom gradu su poznate i ubice i ubijeni, imenom i prezimenom, jer su u Prijedoru zločine činili prijatelji, komšije, poznanici. U ladicama Tužilaštva je obiman materijal, ne poduzima se gotovo pa ništa", istakao je Horozović.

Podsjetio je i kako su u Prijedoru srpske vojne i policijske snage naredili da nesrbi nose bijele trake, po obrascu obilježi i ubij.

Naglasio je da su ubijene Bošnjake i Hrvate bacali u primarne i sekundarne masovne grobnice, na 501 lokaciji u 73 masovne grobnice na području deset općina i tri države.

"20. juli je kao dan žalosti jedina proglasila Vlada Unsko-sanskog kantona. Nadamo se da naredne godine nećemo nikoga izdvajati", poručio je Horozović.

Preživjeli logoraš Rezak Hukanović govoreći na komemoraciji kazao je da je on tek jedan od desetak hiljada onih s područja ove općine koji će do kraja života nositi ožiljke na tijelu i duši.

"Iz mirne porodične idile, tog jutra 1992. odveden sam u fabriku smrti za nesrbe u logoru Omarska. Poznavao sam dječaka koji je gledao kako nsu njegovom ocu polomili obje ruke, kršili rebra, nakazili lice i na kraju kad mu je od udarca u glavu kolcem lobanja napukla 4,5 centimetra. Taj dječaj je moj sin, koji je tada bio napunio tek 16 godina i bio je sa mnom u Omarskoj. Nakon tih užasnih mučenja, bio sam u komi nekoliko dana. Užasno je teška spoznaja kada te sin u naramku nosi do toaleta, kupa", istakao je Hukanović, koji je napisao knjigu o dešavanjima u logorima, "Deseta vrata pakla".

"Ovdje je historija progovorila na sav glas i svima koji smo prošli torture je odgovornost da se svijet suoči s istinom, da je na ovim prostorima počinjen genocid nad bošnjačkim narodom", poručio je Hukanović.

Uz komemoraciju je upriličena izložba fotografija odjeće ubijenih koja je s njima pronađena u grobnicama.

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović u svom je govoru između ostalog naglasio da su i danas dužni reći da ove zločine ne smijemo zaboraviti jer je kratak put od zaborava do njihovog ponavljanja.

"Naša je dužnost biti glas onih kojih više nema. Imamo snage da govorimo bez mržnje svjesni da je mržnja najočigledniji znak nemoći", dodao je, te kazao da civilizirane države uče i izvlače dugoročne pouke, te da nikad ne smijemo prestati govoriti istinu o nevinim žrtvama Prijedora i doline Sane, prenosi Faktor.

Žrtve koje će ove godine biti ukopane u Prijedoru su:

Sušić (Meho) Ismet, rođen 1931. godine, Kozaruša kod Prijedora;
Čelić (Aziz) Edin, rođen 1967. godine, Zagreb;
Čelić (Aziz) Semir, rođen 1968. godine, Hambarine - Prijedor;
Čikotić (Mehmed) Mehemed, rođen 1960. godine, Hambarine - Prijedor;
Zečić (Idriz) Mirsad, rođen 1967. godine, Prijedor;
Bajrektarević (Hasan) Kasim, rođen 1922. godine, Kamičani - Kozarac;
Alagić (Islam) Omer, rođen 1930. godine, Rizvanovići - Prijedor.