Nabusita i svadljiva samouvjerenost Aleksandra Vučića stvara "upravo ono od čega se on i plaši, ali ga tako i priziva, jer mu neki đavo ne da mira". Stari Grci zvali su to "hubris", "dakle drskost koja poseže za božanskim ovlaštenjima". Zato je "ova avantura u Požegi obični bezobrazluk, radikalski bestidan jeftini cinizam", piše beogradski portal Direktno.rs.

Vjerovatno ima mnogo "patriota" i "ljubitelja Ace Vučića" koji bi se "samoinicijativno sagnuli i cjelivali ruku predsjednika Srbije iz puke rodoljubive indignacije", ali se "to ne čini vjerovatnim: ipak treba organizovati sve te ljude, što ne ide spontano". Neko, dakle, "organizuje stvar; vlada ili stranka". Tu priču "možda treba rasvijetliti".

Izraz iz naslova se "koliko-toliko da opravdati korištenjem u cilju dozivanja svijesti ovog naroda". Tačnije, "velikog šefa, a pošto je isti izrekao ili učinio kakvu gluposti On je i majka svih gluhih telefona u Srbiji". Svakom posmatraču koji "išta zna o Srbiji ovo je smijehotresna komedija zabune". Uloge su "izokrenute, kao da se zaboravilo da su eks-radikali najtvrdokorniji zagovornici nasilja, ratova, zločina i otimačine koji se sada predstavljaju kao nedužni jagnjići (ne ispod sača), kojima prijete zli opozicionari". A što se tiče Vučića, "dolazit će do nas tek neprijatno povišeni zvuk njegovih riječi, čije značenje nam neće biti važno". Jer "sve što se od njega stvarno čuje je prijetnja i huškanje jednih na druge".

Predsjednik Aleksandar Vučić "obratio se teško i nevoljno okupljenim građanima u Požegi".

"Možda ste primijetili da ćutim na provokacije. Nemojte da to tumačite kao slabost. To je snaga. Hoćemo mir, ali ako nas budu natjerali, vidjeće da Srbija nije šaka zobi koju može da razgrabi svaka vrana", tvrdi Vučić.

On lično i "njegova sluganska propaganda, stvaraju atmosferu straha i kod sopstvenih simpatizera, da će, ako oni padnu s vlasti, nastupiti sveopšti linč, apokalipsa". Otkako je na vlasti, "Vučić pred svake probleme mobiliše svoje stranačke i parastranačke strukture i birače, pričajući priče o tome kako je on najveća žrtva u historiji, kako muči muke Isusove, kako su se cijeli svijet i cijela domaća opozicija urotili protiv njega, kako je on sam nikad slabiji". Kada "gradi sopstvenu autoritarnost, što je preduslov bilo kakvog kulta, Aleksandar Vučić to radi na tri fronta – političkom, medijskom i populističkom".

"Gradi se na silu Boga harizma Velikog Vođe iza koje se skrivaju sve pijuni režima". To tako "ide od mnogo nervoze i svadljivosti". Osim toga, "on se gotovo nekoliko puta rasplakao pred kamerama, sa neizbježnim drhtajem brade". "Šta onda narod može da zaključi? Pa zar tako osjećajan čovjek može da bude loš, ili da bude diktator, ili da pravi kult ličnosti? Zar se takvom čovjeku može ne vjerovati? Gdje će vam duša, opozicijo?" "To nije ni lijepo, ni duhovito". Faktički, "kontramiting 'Požega 2025' je bio opasna rabota"; "ne zbog mogućeg nasilja pod šatrama i pomahnitalih pjevaljki, nego zbog ukupnog političkog i psihološkog kumulativnog efekta koji se tako proizvodi".