"Učesnicima julskih blokada u više gradova u Srbiji stigle su prekršajne prijave, iako na samom licu mjesta nisu bili legitimisani. Iako ne znaju na koji način je policija utvrdila da su napravili prekršaj, neki od njih znaju da su ih pripadnici policije snimali i fotografirali.

Tehnički je moguće da policija snimke s lica mjesta usporedi s fotografijama iz baze podataka za izdavanje ličnih dokumenata, ali je pitanje da li je to dozvoljeno i da li na taj način podignute prekršajne prijave mogu opstati na sudu.

Kragujevčanin Stevan Mihailović dobio je prekršajnu prijavu od Saobraćajne policije zbog učestvovanja u blokadi i protestu. Kako je ispričao za N1, nije legitimisan, pa se pita kako policija zna gdje je bio u vrijeme blokade.

"Nisam legitimisan čak ni u saobraćaju. Šetam već osam mjeseci, nije mi ovo prvi put. Odakle njima moj matični broj, adresa stanovanja? Saobraćajac ne može da ima te informacije tek tako... Da stvar bude još smješnija, mijenjao sam adresu i čak nisam mogao glasati zbog promjene adrese, a na tu novu adresu mi je stigla prekršajna prijava", ispričao je Mihailović.

Mirjana Marković iz Sremske Mitrovice, koja je također dobila prekršajnu prijavu, pretpostavlja kako je identificirana kao učesnica blokade.

"Kad god je policija stala da reguliše saobraćaj, niko nije prelazio ulicu, svi smo se sklanjali. Policija je, što smo svi primijetili, stajala sa strane i fotografirala nas, a kako se ovdje većinom poznajemo, po slikama su ustanovili ko je ko i poslali prijave. Međutim, niko nas nijednom nije legitimisao", istakla je Marković.

Da je Zakon o policiji usvojen 2022. godine, možda ova pitanja ne bi ni morali postavljati. Jedna od mnogih zamjerki na Nacrt zakona bilo je upravo uvođenje masovnog nadzora građana i prikupljanje i obrada biometrijskih podataka o ličnosti.

Međutim, Nacrt zakona o policiji je povučen iz procedure, pa se postavlja pitanje na koji način i po kojem osnovu se građani snimaju, a potom identificiraju.

Jedna od pretpostavki je da se kao pravni osnov za pokretanje prekršajnih prijava bez legitimisanja nalazi u Članu 52 Zakona o policiji i Članu 13 Zakona o evidenciji i obradi podataka u oblasti unutrašnjih poslova.

U spomenutom Članu 13 definisano je da MUP "u cilju izvršavanja poslova iz svog djelokruga prikuplja i obrađuje video i audio zapise korištenjem opreme za video-akustičko snimanje i fotografisanje, prepoznavanje i identifikaciju lica, automatsko očitavanje isprava i za prepoznavanje registarskih tablica".

Dalje se navodi da Ministarstvo prikupljene podatke koristi "u svrhu praćenja javnih skupova, povećanja sigurnosti saobraćaja, ljudi i imovine, granične kontrole... kao i u svrhu prepoznavanja, identifikacije i pronalaska izvršilaca krivičnih djela i nestalih lica na osnovu biometrijskih podataka o licu, osiguranja dokaza za podnošenje prekršajnih i krivičnih prijava...".

Da bi se ovo postiglo, zakon dalje predviđa da MUP može koristiti sredstva za snimanje slika i bilježenje audio i video zapisa drugih državnih organa, organa pokrajine, lokalne samouprave, organizacija i pravnih lica.

Božidar Banović, redovni profesor na Fakultetu sigurnosti, objašnjava da provjera i utvrđivanje identiteta jesu policijska ovlaštenja, a da su Zakonom propisane situacije u kojima se provjerava i utvrđuje identitet, dok Pravilnik o policijskim ovlaštenjima detaljnije reguliše postupak i način provjere i utvrđivanja identiteta.

On ukazuje i na razliku između provjere identiteta, što se vrši uvidom u ličnu kartu ili drugu javnu ispravu s fotografijom, koju je izdao nadležni organ.

S druge strane, utvrđivanje identiteta se obavlja za one osobe koje kod sebe nemaju propisanu ispravu ili se sumnja u njenu vjerodostojnost.

"Identitet se utvrđuje korištenjem podataka iz forenzičkih evidencija, primjenom metoda i upotrebom sredstava kriminalističke taktike i forenzike, medicinskim ili drugim odgovarajućim vještačenjima", navodi profesor Banović.

Kada je u pitanju snimanje na javnom mjestu, profesor objašnjava da Zakon o policiji predviđa da se nadzor i snimanje javnog mjesta vrši radi obavljanja policijskih poslova, korištenjem opreme za video akustičke snimke i fotografisanje, a u skladu s propisom o evidencijama i obradi podataka u oblasti unutrašnjih poslova. "Propis" spomenut u Zakonu o policiji je upravo Zakon o evidencijama i obradi podataka u oblasti unutrašnjih poslova i to njegov Član 13.

"Kada postoji opasnost da prilikom javnog okupljanja dođe do ugrožavanja života i zdravlja ljudi ili imovine, policijski službenik ovlašten je da vrši snimanje ili fotografiranje javnog skupa. Namjeru da sprovede ovu aktivnost policija mora javno saopštiti, osim kada se vrši prikriveno snimanje u skladu s Zakonikom o krivičnom postupku. Prikupljeni podaci čuvaju se u propisanoj evidenciji. Način snimanja na javnom mjestu i način saopštavanja namjere o tom snimanju propisuje ministar", navodi profesor odredbe Člana 52 Zakona o policiji.

Istina je da je MUP uoči svakog protesta medijima slao saopštenja da će skup biti sniman, pa je tako u julu mjesecu na adresu N1 stiglo desetak takvih saopštenja. Međutim, sva su se odnosila isključivo na skupove u Beogradu. S druge strane, na web stranici MUP-a ista saopštenja nisu objavljivana.

Spomenuti Član 13 spominje i korištenje snimaka "organizacija i pravnih lica", što upućuje na to da policija za identifikaciju može koristiti i snimke s nadzornih kamera na bankama, ugostiteljskim objektima i drugim privatnim firmama.

Profesor Banović potvrđuje da se snimci s ovih kamera mogu koristiti radi podnošenja prekršajnih prijava, ali pod uslovom da su nadzorne kamere instalirane i koriste se u skladu s odredbama Zakona o privatnom osiguranju i Pravilnika o načinu vršenja poslova tehničke zaštite i korištenja tehničkih sredstava.

"To podrazumijeva da mora postojati jasan i legitiman cilj nadzora, mora postojati jasno istaknuto obavještenje o postojanju video nadzora, sistemi ne smiju snimati prostore gdje se narušava privatnost i mora postojati politika privatnosti ili interni akt koji definira svrhu, način prikupljanja, čuvanja i brisanja snimaka. Dakle, restriktivnim tumačenjem, snimci s video nadzora koji ne ispunjava uvjete predviđene spomenutim zakonom i pravilnikom ne bi se mogli koristiti u prekršajnom (krivičnom) postupku kao dokazi", kaže profesor Banović i dodaje da se u prekršajnom i krivičnom postupku mogu koristiti samo zakoniti dokazi, odnosno ne mogu se koristiti dokazi koji su, neposredno ili posredno, sami po sebi ili po načinu pribavljanja u suprotnosti s propisima.

Ako je policija i postupila po propisima snimajući građane na blokadama, postavlja se pitanje obrade tih snimaka i prepoznavanja lica na njima. Jer nije svuda bio slučaj da lokalni policajac snima svoju bivšu profesorku iz Gimnazije.

Rodoljub Šabić, advokat i prvi povjerenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, kaže za N1 da je podnošenje prekršajnih i krivičnih prijava protiv učesnika protesta, samo na osnovu snimka, bez identifikacije uvidom u lična dokumenta - dvostruko kontroverzno.

"Prvo, jer upućuje na zaključak da policija koristi takozvani inteligentni nadzor, odnosno softver za biometrijsku identifikaciju lica. Teško je zamisliti kako bi inače, bez neposrednog kontakta, identifikacija bila izvršena. A za inteligentni video nadzor u našem pravnom sistemu ne postoji valjan pravni osnov", navodi Šabić.

Dodaje da su odavno prisutne sumnje da policija to radi, a da je oprema za biometrijsko prepoznavanje lica nabavljena, iako protivzakonito.

Sjetimo se samo blokada i protesta protiv iskopavanja litijuma 2021. godine. I tada su građanima stizale prekršajne prijave, iako su tvrdili da ne samo da ih policajci nisu legitimisali, nego policajce na mjestu blokada nisu ni vidjeli.

"Vlast je pokušala inteligentni video nadzor legalizirati u vrijeme kada je Aleksandar Vulin bio ministar, bukvalno skandaloznim Nacrtom zakona o unutrašnjim poslovima od koga je na sreću - poslije žestokih kritika stručne i opće javnosti jer je dovodio u pitanje niz ljudskih prava - odustala", podsjeća Šabić.

Interesantno je da je taj zakon trebao legalizirati i upotrebu takozvanog zvučnog topa, što je također bila jedna od spornih tačaka zakona.

Prema Šabićevoj ocjeni, druga kontroverza u vezi s upotrebom video nadzora odnosno snimanja javnog prostora je da čak i "obično" snimanje podrazumijeva poštovanje uvjeta utvrđenih zakonom o policiji.

"Mislim dakle da je i korištenje inteligentnog video nadzora i nezakonito korištenje 'običnog' video nadzora nešto što sud ne bi smio prihvatiti i mislim da bi prijave zasnovane na njima morale biti odbačene", rekao je Šabić.

Profesor Banović napominje da je podnošenje zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka tek inicijalna faza i da to praktično znači da podnosilac zahtjeva, u ovom slučaju policija, mora prezentirati činjenično stanje iz koga eventualno proizilazi sumnja da je prekršaj učinjen i da priloži dokaze kojima tu sumnju potkrepljuje.

"Prethodno navedeni video snimci i fotografije, ma iz kog izvora da potiču, mogu se podnijeti kao prilozi spomenutim zahtjevima, a na sudu je da procijeni vjerodostojnost i dokaznu snagu takvih dokaza. Također, potrebno je naglasiti da ako je identitet nekog lica, koje je bilo prisutno na javnom skupu, utvrđen na osnovu video zapisa ili fotografija pribavljenih na neki od načina koji su pomenuti, to samo po sebi ne predstavlja dokaz učinjenog prekršaja", istakao je profesor.

Dodaje da je za dokazivanje prekršaja neophodno, osim utvrđenog identiteta, dokazati i radnju izvršenja prekršaja.

"Spomenuti snimci i fotografije u praksi po pravilu ili ne sadrže, ili ne ispunjavaju uvjete kvaliteta, integriteta i autentičnosti da bi imali dovoljnu dokaznu snagu. Odluka je uvijek na sudu, koji video zapise i fotografije mora ocijeniti kao i sve ostale eventualne dokaze", rekao je profesor.

Neki građani su požurili platiti kazne koje su im stigle, kako bi iznos umanjili za 50 posto.

Drugi, pak, poručuju "ćeraćemo se" i odlučuju da idu na sud. Jedan broj advokata savjetovao je građane da ne plaćaju prispjele kazne, već da stvar raščiste u prekršajnim sudovima."