Piše: DINO BAJRAMOVIĆ

U nedjelju stiže SMS, onaj prastari, klasični oblik dopisivanja, u kojem se primalac obavještava da je dan ranije preminuo Ervin Rustemagić, da će se sahrana po njegovoj želji obaviti u krugu najuže porodice i da su vrata kuće njegove porodice otvorena za svakog ko ih želi posjetiti. Strahovit je to gubitak za svjetsku strip scenu, jer je otišao jedan od najvažnijih izdavača ikad.

MILAN KUČAN JE BIO BRŽI

Kada je Ervin Rustemagić 1993. izašao iz ratnog i rodnog Sarajeva, grada pod opsadom (on je sa porodicom živio na Dobrinji, koja je bila pod opsadom u opsjednutom gradu - opsada u opsadi) i doputovao u Ljubljanu, vlade četiri države uputile su mu zahtjev da potpiše i preuzme njihov pasoš.

Pored Slovenije, u kojoj je na tome lično insistirao tadašnji predsjednik ove države Milan Kučan, “u opticaju” su bile i Francuska i Sjedinjene Američke Države, a četvrte se Ervin nikako nije mogao sjetiti. Uglavnom, Rustemagić je odabrao Sloveniju, kako bi što bliže bio Sarajevu.

Informacije i novosti, a zapravo - ko zna o čemu je riječ, složit će se sigurno - svjetske ekskluzive, dijelio je samo Slobodnoj Bosni i Slobodnoj Dalmaciji, i to u Splitu isključivo Ivici Ivaniševiću, vjerovatno najvećem poznavaocu stripa među novinarima. Zašto je to tako, nije htio otkriti. Jednom ga je, čini se 2006., potpisnik ovih redova nagovarao da kaže koju za Federalnu televiziju, na šta je samo rekao: "Ma, nemoj sada." Značilo je to - nikada. Jer intervjue nije volio, pa ih tako nije davao ni spomenutim Slobodnoj Bosni i Slobodnoj Dalmaciji, ali smo bili redovno informisani o njegovim aktivnostima, a i znali smo se fino družiti tokom njegovih posjeta rodnom gradu.

Te 1971., bio je najmlađi glavni urednik u historiji zabavnog tiska na području bivše Jugoslavije, potpisao prvi broj kultne revije "Strip Art", a zatim je na prestižnom festivalu u Lucci dobio nagradu "Yellow Kid" i ponio laskavu titulu urednika najbolje strip revije na cijelom svijetu.      

Ilustracija: Arhiv

Ivica Ivanišević je 2011. u dopunjenom izdanju knjige "Profesionalne tajne stripa", koju je Ervin objavio još 1974., napisao i ovo: "Premda ovo nije priča o čovjeku koji je zeljanicama i krompirušama pokorio svijet, sve je počelo od daske za sukanje jufki. Jednostavni kuhinjski rekvizit na kojemu bi njegova majka razvlačila kore i oblikovala 'zvrkove' slasnih pita, noću bi se preobrazio u alat stripovnoga profesionalca. Pod jednu stranu drvene ploče podmetnuo bi nekoliko debljih knjiga i na tako stvorenoj kosini raširio list hamera. Njegova daska za crtanje možda nije izgledala dovoljno šminkerski kao kod američkih ili belgijskih umjetnika čije je fotografije imao prilike vidjeti, ali mu je zato preostajala utjeha da njihove ni izbliza ne mirišu tako zamamno kao njegova..." Upravo 2011. Rustemagić je obilježio četrdeset godina od osnivanja "Strip Art Featuresa", nekada najznačajnije nezavisne strip agencije u svijetu, koju je  uspješno vodio sve do subote iz SMS-a na početku teksta.

Najpoznatiji danski urednik strip izdanja, Carsten Sondergaard, kada je dobio jedan od prvih primjeraka knjige Ervina Rustemagića "Profesionalne tajne stripa", sa engleskim prevodom, odmah ju je pročitao, pa napisao: "U ovom poslu sam već trideset i šest godina, tako da poznajem mnoge ljude o kojima Ervin piše, pa mi je čitanje knjige bilo izuzetno zanimljivo. Njegovo pripovijedanje je izvanredno, fotografije u knjizi imaju veliku historijsku vrijednost, a sve to govori o Ervinovoj veličanstvenoj karijeri koju u ovom poslu niko u svijetu nije dostigao, a vjerovatno nikada neće ni dostići."

DAN KADA JE SPALJEN SAF 

Rustemagića znaju svi sa ovih prostora koje je strip ikada iole zainteresovao. "Kada je u julu 1992. godine u Sarajevu spaljen SAF-ov studio, koji smo supruga i ja gledali kako gori sa jednog balkona u naselju Dobrinja, i kada je u njemu izgorjelo oko četrnaest hiljada originala stripova, od kojih su neki bili sa posvetama meni od Harolda Fostera, Charlesa Schultza, Dona Lawrencea, Andréa Franquina, Ala Williamsona, Morta Walkera, Mauricea Tillieuxa, Andrije Maurovića i mnogih, mnogih drugih velikih i slavnih crtača, bio sam izgubio svaku volju za skupljanjem originala i više mi zaista nije bilo stalo do nekih novih kolekcija. Ali, moram priznati da sada s ponosom držim na zidu original Dougovog Ria, isto kao i original koji mi je moj veliki prijatelj Will Eisner poslao kada je čuo da sam s porodicom uspio izaći iz Sarajeva.

Kada smo se krajem 1993. nastanili u Celju Eisner - čije je srednje ime Erwin, oko čega smo se često zezali - mi je nacrtao svog Spirita kako izlazi iz ruševina Sarajeva i pozdravlja me", piše Ervin Rustemagić u predgovoru knjige "Profesionalne tajne stripa". U Celju je vrlo brzo sagradio temelje novog SAF-a.

Ivanišević je pisao i da Ervin još nije navršio ni sedamnaestu godinu života kada je svoje prve radove objavio u sarajevskim "Malim novinama", pa onda da je njegov životni put Karla Maya objavljen i u slovenačkom magazinu "Zvitorepec", da bi, na kraju svog teksta, Ivanišević zaključio: "U minulih četrdeset godina, otkako se među ljubiteljima stripa proširio glas o najvećoj maloj agenciji na svijetu, zbilo se štošta, i lijepog i jezovitog. Sarajevska centrala tvrtke do temelja je spaljena u prvim mjesecima opsade, a na zgarištu papirnate tvornice snova ostale su tisuće originalnih stranica redom klasika stripa. Ali znate kako to već biva s junacima većim od života: oni samo stresu prašinu s revera i potjeraju pastuha prema dalekoj crti na kojoj se spajaju nebo i zemlja. S celjske adrese SAF i danas neumorno liferuje na stotine naslova ne hajući za zloguke prognoze defetista koji navješćuju skoru i neumitnu smrt stripa. Sto mu isukanih jufki, koga je briga za njihovu kuknjavu!"

Specijalno za to izdanje „Profesionalnih tajni stripa“ tekstove su napisali i, što je za Rustemagića bilo veoma bitno, na vrijeme poslali neki od najvećih strip crtača i scenarista. Amerikanac Joe Kubert, Španci Alfonso Font i Sergio Bleda, Belgijanac Hermann Huppen, Argentinci Carlos Trillo i Eduardo Risso, Italijan Roberto Totaro i Holanđanin Martin Lodewijk. Ovaj put samo nešto od slavnog Hermanna: "Možete li zamisliti dječaka od nekih sedam godina koji živi na selu u belgijskim Ardenima i čiji su drugovi u igri seoska djeca, koju on prati dok pomažu roditeljima u radovima na imanju.

Taj mali dječak sam bio ja. U to vrijeme nije bilo traktora, pa sam tako često dolazio u situaciju da zurim u njihove stražnjice. Možete se smijati koliko hoćete, ali to su bile moje prve lekcije iz anatomije - životinjske anatomije, naravno. Bio sam očaran pokretima tijela krava i konja, njihovim geganjem, igrom njihovih mišića. A kad sam se navečer vraćao kući imao sam neodoljivu želju da na papir prenesem sve ono što se tog dana nakupilo u mojoj maloj glavi..."

Prema Hermannovom i SAF-ovom stripu "Jeremiaha" u SAD-u je, 2002., snimljena TV serija u kojoj je naslovnu ulogu igrao Luke Perry, zvijezda serije "Beverly Hills" koja je preminula 2019., a Ervin Rustemagić je bio izvršni producent. A 20. jula ove godine preminuo je još jedan glumac iz "Jeremiaha", Malcolm-Jamal Warner koji se kao Theodore Huxtable proslavio u seriji “The Cosby Show”.  

Luke Perry, Malcolm-Jamal Warner i Ervin Rustemagić (Foto: Arhiv)

Jednom je ovom što piše u šetnji od Brusa bezistana na Čaršiji, pa pored hotela "Evropa", desnim skretanjem u Strossmayerovu, pa Ferhadijom i Titovom, pa opet desnim skretanjem u ulicu Kralja Tomislava, sa pauzom u buregdžinici "Dervoz", a onda Hadži Idrizovom prema restoranu "Avlija" koji je neobično volio, pričao da njegova supruga, Mostarka vodi brigu oko domaćinstva, kćerka je doktorica, sin igra za Rukometni klub "Celje Pivovarna Laško", a zet također za taj klub, a igrao je i za "Partizan" i "Zagreb". Alem Toskić mu je ime, bio je srbijanski reprezentativac, danas je trener u Mađarskoj i iz Priboja je i najbolji drug našeg rukometnog velikana Mirsada Terzića koji je također iz tog grada.

Ervin Rustemagić vas nije mogao naučiti crtati - s tim ste se darom trebali roditi. Niti vas je mogao naučiti kako da budete pošteni, odgovorni i vaspitani - to ste trebali od kuće ponijeti. Ervin vas je mogao naučiti kako da, ukoliko ga posjedujete, razvijate svoj dar. I kako da kulturno postupate kada pregovarate, a da opet budete dovoljno drski da svoj rad i talenat ne potcijenite, ali i da ga ne precjenjujete kada vas na to upozoravaju magovi stripa kakav bio on.

Rustemagić vam je, naprosto, želio reći kako je u životu puno toga jednostavnog, samo što ponekad mozak, kao na TA peći, treba malo odvrnuti sa početne, nulte pozicije. Zbogom, genije.