Piše: Andrej Nikolaidis / Istraga.ba

A kad su to, i gdje, moliću vas lijepo, "legitimni", pa još "predstavnici" takozvanih "konstitutivnih naroda" sjeli i konstituisali Bosnu i Hercegovinu? Ko je, dakle, Bosnu dogovarao u ime jednih, drugih i trećih? Šta se jelo, šta se pilo? Kako se odvijalo "konstituisanje"? Možete li uopšte zamisliti situaciju u kojoj nekakvi narodi dogovaraju da nešto kostituišu? Jel’ se nađe velika livada pa na nju dođu svi iz svih naroda, ili sve dogovaraju narodni predstavnici? Ako je ovo drugo, ko je te predstavnike izabrao – i u kojoj proceduri? A ta je procedura bila demokratska i ustavna (kako bi mogla biti ustavna kad predstavnici "konstitutivnih" naroda tek treba da konstituišu konstituciju, dakle ustav), tako da nema sumnje da su "predstavnici naroda" i legalni i legitimni? Ako vam priča o tome jesu li predstavnici naroda donijeli ustav, ili je ustav definisao konstitutivne narode, koji prije ustava ne mogu postojati kao konstitutivni malo liči na ono "šta je starije – kokoš ili jaje?" – u pravu ste.

Kad bi se čovjek držao formalne logike kao pijan plota, morao bi primijetiti sljedeće: Bosna je postojala onda kada narodi postojali nisu – jer je, naime, nacija novotarija 19. vijeka. Kako bi ono čega nema moglo konstituisati ono što jeste?

Ali šta ćete, tako vam je to: ono što ne postoji, a ljudi u to vjeruju na stvarnost utiče kudikamo snažnije od onoga što postoji, ali ljudi u to odbijaju povjerovati.

Hopa-cupa, eto nas na tezi da su oni koji insistiraju na "konstitutivnosti" naroda i etničkoj podjeli zemlje antinacionalisti, dok su zastupnici teze da nacija ne može biti presudni ni identitetski, a još manje politički faktor, nego to mora biti građanin – istinski nacionalisti.

Hopa-cupa… Eto nas kod navodno "građanskih partija" i intelektualaca koji golim prsima brane etničku podjelu zemlje, iako biti "građanski" ne znači ni ne biti nacionalista, ni biti ateista, ni biti titofil, nego znači samo jedno – da smatraš da je nosilac suvereniteta građanin, a ne narod. Sa građanskim partijama kakve ima, Bosni i Hercegovini nacionalističke partije ne trebaju.

Bosanskohercegovačkoj političkoj eliti ne valja ništa komunističko: ni industrijalizacija (jer su zemlju temeljno deindustrijalizirali), ni sekularizacija (jer su sprovele temeljnu desekularizaciju), ni prosvijećenost, koja se ovdje doživljava kao uvreda religijskih uvjerenja – ama ništa. Bilo je to 45 godina mraka, terora i diktature tokom kojih je zemlja izgrađena (antikumunisti do dana današnjeg prodaju ono što su komunisti izgradili), višestruko uvećan broj pismenih i školovanih stanovnika, 45 godina tokom kojih je naročito odvratna bila emancipacija. Ne valja ništa osim komunističkog  ZAVNOBiH-a i njegovog koncepta konstitutivnih naroda. Pritom, oni ZAVNOBiH tretiraju kao švedski sto – uzimaju samo ono što im se dopada. A dopada im se samo ono što nije progresivno. Hoćete ZAVNOBiH? Važi. Može. To znači da je Bosna i Hercegovina unitarna zajednica republikanskog uređenja. A, ne može?

Prividno neozbiljni ton ovoga teksta posljedica je mog odbijanja da o očitim svinjarijama vodim prividno seriozne rasprave.

Dvostruka agresija na Bosnu i Hercegovinu princip konstitutivnosti naroda razobličila je kao argumentaciju za rasparčavanje zemlje. Stvari imaju posljedice. Kada čašu bacite na beton, ona se slomi. Kada "konstitutivnost" iskoristite kao pretpostavku okupacije i pripojenja dijelova Bosne "maticama", popišali ste se na "konstitutivnost" kao mehanizam etničke ravnoteže u kompleksnoj, višeetničkoj zajednici. "Konstitutivnost" je danas u Bosni posljednje utočište za hulje. Zašto? Zato što hulje koje su pokušale secesiju tvrde da je građanska Bosna i Hercegovina skriveni put ka etničkoj supremaciji Bošnjaka. Nije. Niti je to moguće znati, zato što govorimo o budućnosti. Ali o onome što se već zbilo znamo sve: o tome ne proričemo. A znamo da "konstitutivnost" naroda jeste iskorištena u pokušaju podjele zemlje. Ono što je već razotkrilo svoju mimikrijsku prirodu se, dakle, prikriva iza onoga što bi, tvrdi se, sutra moglo biti razotkriveno kao mimikrija.

Nema ničeg progresivnog i nenacionalističkog – naprotiv – u islamofobiji koja curi iz svakog retka napisanog u odbranu "konstitutivnosti".

Istina je sljedeća: građanska Bosna i Hercegovina najbolja je moguća Bosna i Hercegovina. Ako nećete to, dobićete tačno ono od čega najviše strahujete. To što činite forma je samoispunjavajućeg proročanstva: vi aktivno radite na stvaranju pretpostavki za ostvarenje onoga od čega tvrdite da zazirete. To je istina. A istina ne zavisi od rezultata anketa ili glasanja. Istina nije stvar javnog mnenja: stoga, sa stanovišta istine, njime uzaludno manipulišete. I iznad svega: istina nije rezultat dogovora naroda, bili oni konstitutivni ili ne.

Kada bih bio zloban, kao što jesam, rekao bih vam sjedeće: suština naših najvećih strahova je upravo to što su oni precizna artikulacija onoga što znamo da smo zaslužili.